Pitanje
Što je Bog mislio kada je rekao Adamu i Evi da budu plodni i da se množe?
Odgovor
Bog je upravo završio sa svim stvaranjem, privodeći kraju svoje remek-djelo, prvog muškarca i ženu, kada im je rekao da budu plodni i da se množe (Postanak 1,28). Svijet je sada potpuno nastao s danima i noćima, godišnjim dobima i godinama, biljkama i životinjama, Adamom i Evom; te Bog pokreće svoj plan da ljudima ispuni svijet kojeg je stvorio (Izaija 45,18). Svijet je bio Adamovo i Evino nasljeđe koje je trebalo ispuniti, te kako se navodi na početku Postanka 1,28, Božji blagoslov za Adama i Evu da imaju djecu i rade na zemlji. Komentator Matthew Henry napisao je da je Bog blagoslovio prvi par „brojnom postojanom obitelji da uživaju u tom nasljeđu… na temelju kojeg bi se njihovo potomstvo trebalo protezati do krajnjih uglova zemlje i nastaviti do kraja vremena.“
Jednostavno, Bog je želio da Adam i Eva imaju mnogo djece, te da njihova djeca imaju mnogo djece. No, plodnost također označava mnogo više. Bog nije želio da Adam i Eva imaju djecu samo da bi imali djecu. U ostatku Postanka 1,28 vidimo korisnu i željenu posljedicu: „…ispunite zemlju i sebi je podložite: vladajte nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad svakim živim stvorom koji se kreće po zemlji.“
Je li blagoslov darovan Adamu i Evi da budu plodni i množe se također zapovijed za nas danas? Neki zauzimaju ovo gledište i odbijaju sve oblike kontrole rađanja. No, ako je Postanak 1,28 zapravo zapovijed za nas kao pojedince, a ne blagoslov za čovječanstvo općenito, nailazimo na nekoliko problema, osobito kada gledamo na Novi zavjet.
Prvo, Isus je 33 godine hodao zemljom bez žene koja bi rodila djecu. Kao Židov, Isus je odgojen prema židovskim zakonima i običajima (Galaćanima 4,4), te je savršeno ispunio Božji zakon (Matej 5,17). Međutim, Isus nije bio fizički „plodan“, niti se „množio“, ukazujući na to da Postanak 1,28 nije zapovijed koju treba poštivati svaka osoba. Osim toga, Isus je rekao da je celibat osobni izbor, niti ga osuđuje niti hvali iznad braka i rađanja (Matej 19,12).
Drugo, apostol Pavao potiče kršćane da je bolje ostati samac nego biti u braku (1. Korinćanima 7,38) kako bi se pojedinci mogli usredotočiti na služenje Bogu (stihovi 32-35). Pavao potvrđuje da je vjenčanje nešto dobro, ali inzistira da je u određenim okolnostima bolje biti samac. Pod nadahnućem Duha Svetoga, apostol nas ne bi poticao nasuprot plodnosti i množenja ako je to jedna od Božjih izravnih zapovijedi.
Konačno, ako je plodnost i množenje izričita zapovijed za sve parove da rađaju djecu, nailazimo na problem neplodnosti. Iako Biblija kaže da su djeca blagoslov od Gospodina (Psalam 127,3-5), nigdje se u Bibliji neplodnost ne osuđuje kao grijeh ili prokletstvo od Boga.
Možemo živjeti na način koji ugađa Bogu i donijeti mu slavu bez obzira imamo li djecu ili ne. Doista, možemo biti duhovno plodni i umnožiti građane Kraljevstva Božjeg ako poslušamo Isusovu zapovijed „idite i učinite učenicima sve narode“ (Matej 28,19).
English
Što je Bog mislio kada je rekao Adamu i Evi da budu plodni i da se množe?
