Pitanje
Što je budizam i što budisti vjeruju?
Odgovor
Budizam je jedna od vodećih svjetskih religija po pitanju sljedbenika, geografske rasprostranjenosti i sociokulturnog utjecaja. Iako je to pretežno „istočnjačka“ religija, sve je popularnija i utjecajnija u Zapadnome svijetu. Radi se o jedinstvenoj svjetskoj religiji, iako dijeli mnoge značajke s hinduizmom, jer oboje uče o karmi (etici uzroka i posljedice), mayi (iluzornoj naravi svijeta) te samsari (ciklusu reinkarnacije). Budisti vjeruju da je krajnji cilj u životu postići „prosvjetljenje“, onako kako to oni shvaćaju.
Osnivač budizma, Siddhartha Guatama, rodio se u kraljevskoj obitelj u Indiji oko 600 prije Krista. Kako priča veli, živio je u luksuzu, s malo doticaja s vanjskim svijetom. Njegovi su ga roditelji namjeravali poštedjeti utjecaja religije i zaštititi od boli i patnje. Međutim, nije prošlo dugo i njegovo se sklonište razbilo i u viđenju je vidio staroga čovjeka, bolesnika i mrtvaca. U četvrtoj viziji pojavio mu se miran asketski redovnik (onaj koji odbacuje obilje i lagodnost). Kada je vidio redovnikovu smirenost, odlučio je i sam postati asketom. Napustio je život bogatstva i obilja kako bi nastojao postići prosvjetljenje oskudicom. Bio je vrlo vješt u takvom samoumrtvljivanju i snažnoj meditaciji. Bio je vođa u svome društvu. Na kraju su njegova nastojanja kulminirala konačnom gestom. „Počastio se” jednom zdjelom riže, a potom sjeo pod stablo smokve (koje se zove i stablo Bodhi) kako bi meditirao dok ne postigne „prosvjetljenje“ ili ne umre pokušavajući. Unatoč teškim naporima i kušnjama, do sljedećeg je jutra postigao prosvjetljenje te je tako postao poznat kao 'prosvijetljeni' ili 'Buddha'. Svojim je novim spoznajama počeo poučavati ostale redovnike, među kojima je već bio visoko utjecajan. Petorica njih postali su njegovim prvim učenicima.
Što je Gautama otkrio? Prosvjetljenje je bilo u „srednjem putu“, dakle ni u obilju ni u asketizmu. Povrh toga, otkrio je ono što je postalo poznato kao ‘Četiri plemenite istine’—1) živjeti je trpjeti (Dukha), 2) trpljenje uzrokuje želja (Tanha ili „privrženost, vezanost”), 3) trpljenje se može eliminirati eliminacijom svih privrženosti, te 4) to se postiže slijedeći plemeniti osmostruki put. „Osmostruki put” sastoji se od imanja ispravnog 1) razumijevanja, 2) namjere, 3) govora, 4) djelovanja, 5) življenja (živjeti kao redovnik), 6) nastojanja (ispravno usmjeravanje energije), 7) svjesnosti (meditacija) i 8) koncentracije (fokusa). Budina učenja sakupljena su u Tripitaku ili „tri košare“.
Iza ovih učenja jedinstvenih za budizam nalaze se učenja uobičajena za hinduizam, naime reinkarnacija, karma, maya i sklonost razumijevanju stvarnosti kao panteističke u svojoj orijentaciji. Budizam također nudi složenu teologiju božanstava i uzvišenih bića. Međutim, poput hinduizma, budizam je teško objasniti po pitanju njegova gledanja na Boga. Neke struje budizma moglo bi se sasvim ispravno nazvati ateističkima, dok bi se neke druge moglo nazvati panteističkima, a neke treće teističkima, kao što je budizam Čiste zemlje. Međutim, klasični budizam obično ne govori ništa o postojanju vrhovnog bića, te se stoga smatra ateističkim.
Današnji je budizam vrlo raznolik. Okvirno ga možemo podijeliti na dvije široke kategorije theravade (mala kola) i mahayane (velika kola). Theravada je monaški oblik koji krajnje prosvjetljenje i nirvanu rezervira za redovnike, dok mahayana budizam proširuje cilj prosvjetljenja i na laike, odnosno neredovnike. Unutar tih kategorija mogu se pronaći brojni ogranci kao što su Tendai, Vajrayana, Nichiren, Shingon, Čista zemlja, Zen i Ryobu, među ostalima. Prema tome, važno je da oni koji nastoje razumjeti budizam ne pretpostavljaju da znaju sve detalje određene škole budizma ukoliko su proučavali samo klasični, povijesni budizam.
Buddha se nikad nije smatrao bogom niti bilo kakvim božanskim bićem. Umjesto toga, sebe je držao 'putokazom' za druge. Tek nakon smrti neki su ga njegovi sljedbenici uzvisili do božanskog položaja, iako ga nisu svi sljedbenici tako vidjeli. Međutim, u kršćanstvu se sasvim jasno govori u Bibliji da je Isus bio Sin Božji (Matej 3:17: „I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao’”) te da su On i Bog jedno (Ivan 10:30). Osoba se ne može s pravom zvati kršćaninom ili kršćankom ukoliko ne vjeruje da je Isus Bog.
Isus je poučavao da je On put i ne samo onaj koji je drugima pokazao put, što potvrđuje Ivan 14:6: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Do Guatamine smrti, budizam je postao vrlo utjecajan u Indiji. Tristo godina kasnije, budizam je obuhvatio većinu Azije. Zapisi i izreke koje su se pripisivale Buddhi napisane su oko četiristo godina nakon njegove smrti.
U budizmu, grijehe se općenito shvaća kao neznanje. Također, iako se grijeh smatra „moralnom greškom“, kontekst u kojemu se razumiju „zlo“ i „dobro“ amoralne je prirode. Karma se vidi kao prirodna, neosobna ravnoteža. Priroda nije moralna, dakle, karma nije moralni kodeks i grijeh nije u konačnici nemoralan. Prema tome, možemo reći da po budističkoj misli naše pogreške nisu moralno pitanje budući da se u konačnici radi o neosobnoj grešci, a ne o prekršaju između osoba. Posljedice ovog shvaćanja su poražavajuće. Za budista grijeh je više nalik omašci nego prijestupu protiv naravi svetoga Boga. Ovo razumijevanje grijeha nije u skladu s urođenom moralnom svijesti da su ljudi pod osudom zbog svoga grijeha pred svetim Bogom (Rimljanima 1-2).
Budući da smatra da je grijeh neosobna i popravljiva greška, budizam se ne slaže s doktrinom o izopačenosti, što je osnovna doktrina kršćanstva. Biblija nam kaže da je čovjekov grijeh problem s vječnim i beskrajnim posljedicama. U budizmu, nema potrebe da Spasitelj izbavi ljude od njihovih grijeha koji nose prokletstvo. Za kršćanina, Isus je jedini način izbavljenja od vječnog prokletstva. Za budista postoji samo etičan život i meditativni zazivi uzvišenim bićima u nadi da će možda doživjeti prosvjetljenje i na koncu nirvanu. Vrlo je vjerojatno da će osoba morati proći nekoliko reinkarnacija kako bi otplatila svoj nagomilani karmički dug. Za prave sljedbenike budizma, ta je religija filozofija moralnosti i etike, učahurena unutar života odricanja vlastitog ega. U budizmu je stvarnost neosobna i neodnosna, prema tome, ne kreće se u okvirima ljubavi. Ne samo da se Bog smatra iluzornim, nego, pretvarajući grijeh u nemoralnu grešku te odbacujući svu materijalnu stvarnost kao mayu („iluziju”), čak i mi sami gubimo „sebe“. Sama osobnost postaje iluzijom.
Kaže se da na pitanje kako je svijet započeo, odnosno tko/što je stvorilo svemir, Buddha nije ništa odgovorio, jer u budizmu nema početka ni kraja. Umjesto toga, postoji samo beskonačan krug rađanja i umiranja. Moramo se zapitati kakvo nas je to Biće stvorilo da živimo, pretrpimo toliko boli i patnje, a onda iznova i iznova umiremo? Možda ćemo se zamisliti i pomisliti što je svrha, zašto da se uopće trudimo? Kršćani znaju da je Bog poslao svoga Sina da umre za nas, jednom, kako ne bismo morali patiti cijelu vječnost. Poslao je svoga Sina kako bi nam dao spoznaju da nismo sami i da nas On voli. Kršćani znaju da je život više od trpljenja i umiranja: „… a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Isusa Krista. On uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti” (2. Timoteju 1:10).
Budizam uči da je nirvana najviši stupanj postojanja, stanje čiste svijesti koje se postiže na način koji ovisi o pojedincu. Nirvana se opire racionalnom objašnjenju i logičnom rukovanju te se stoga ne može poučavati, nego samo ostvariti, doživjeti. Naprotiv, Isusova učenja o nebu bila su sasvim specifična. On nas je učio da naša fizička tijela umiru, ali da naše duše idu na nebo kako bi bile s Njim (Marko 12:25). Buddha je učio da ljudi nemaju pojedinačne duše, jer je individualno 'ja' ili ego samo iluzija. Za budista nema milosrdnoga Oca na nebu koji je poslao Sina da umre za naše duše, naše spasenje, kako bi nam pribavio put da dođemo u Njegovu slavu. U konačnici, upravo je to razlog za odbacivanje budizma.
English
Što je budizam i što budisti vjeruju?
