Pitanje
Što Biblija kaže o buntovnom djetetu?
Odgovor
Dijete koje se ponaša buntovno može to činiti iz mnogo razloga. Gruba, neljubazna i kritički nastrojena roditeljska briga gotovo uvijek rezultira nekom vrstom pobune. I najpopustljivije dijete će se pobuniti, bilo iznutra ili izvana, protiv takvog ponašanja. Naravno da se ne smije tako starati o djetetu. Povrh toga, određena količina pobune protiv roditelja prirodna je kod tinejdžera koji se polako odvajaju od svojih obitelji u procesu uspostavljanja vlastitih života i identiteta.
Uz pretpostavku da buntovno dijete prirodno posjeduje samovoljnu osobnost, karakterizirat će ga sklonost ispitivanju ograničenja, prevladavajuća želja za kontrolom i predano odupiranje svakom autoritetu. Drugim riječima, pobuna im je „srednje ime“. Osim toga, ova tvrdoglava, buntovna djeca često su vrlo inteligentna i mogu „skužiti“ situacije iznimno brzo, te otkriti načine da preuzmu kontrolu nad okolnostima i ljudima oko sebe. Takva djeca svojim roditeljima mogu predstavljati naporan i iscrpljujući izazov.
Na sreću, također je istina da je Bog stvorio djecu onakvima kakva jesu. On ih voli i ne ostavlja roditelje bez pomoći u svladavanju tog izazova. Postoje biblijska načela koja govore o tome kako postupati s buntovnim, samovoljnim djetetom milostivo. Kao prvo, Izreke 22:6 nam kažu: „Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega”. Za svu djecu pravi smjer u životu jest onaj koji vodi Bogu. Poučavati djecu Božjoj riječi od najveće je važnosti za djecu, koja moraju razumjeti tko je Bog i kako mu najbolje služiti. Uspijemo li razumjeti što motivira samovoljno dijete, a to je želja za kontrolom, bolje ćemo mu pomoći da pronađe svoj „put“. Buntovno dijete mora razumjeti da ono ne upravlja ovim svijetom – to Bog čini – te da se mora ponašati onako kako Bog traži. To zahtijeva da roditelji budu apsolutno uvjereni u tu istinu i da žive u skladu s njom. Roditelj koji je i sam u pobuni protiv Boga neće moći uvjeriti dijete da bude pokorno.
Kada se dobro utvrdi činjenica da je Bog onaj koji određuje pravila, roditelji moraju u djetetovu umu utvrditi činjenicu da su oni instrumenti u Božjim rukama i da će učiniti sve što je potrebno kako bi izvršili Božji plan za svoju obitelj. Buntovno dijete mora se naučiti da je Božji plan za roditelje da vode, a za dijete da slijedi. Po tom pitanju ne smije biti nikakve slabosti. Samovoljno dijete može izdaleka uočiti neodlučnost i brzo će zgrabiti priliku da popuni prazninu u vodstvu i preuzme kontrolu. Načelo pokoravanja autoritetu od ključne je važnosti za samovoljno dijete. Ne nauči li se pokornosti u djetinjstvu, njegovu budućnost će karakterizirati sukobi sa svim autoritetima, uključujući poslodavce, policiju, sudove i vojne vođe. Rimljanima 13:1-5 jasno kaže da su vlasti nad nama postavljene od Boga i da im se moramo pokoriti.
Također, samovoljno dijete će se pokoriti pravilima ili zakonima samo ako mu imaju smisla. Dajte mu čvrst razlog za neko pravilo, stalno ponavljajući istinu da činimo stvari onako kako Bog želi da ih činimo te da se o toj činjenici ne može pregovarati. Objasnite da je Bog dao roditeljima odgovornost da vole i discipliniraju svoju djecu, prema tome, roditelji koji to ne čine zapravo nisu poslušni Bogu. Međutim, kada je god moguće dajte djetetu prigodu da pomogne u donošenju odluka kako se ne bi osjećalo sasvim bespomoćno. Na primjer, odlazak u crkvu nije stvar pregovaranja zato što nam Bog zapovijeda da se sastajemo s drugim kršćanima (Hebrejima 10:25), ali djeca mogu sudjelovati (unutar razumnih granica) u odluci o tome što će obući, gdje će obitelj sjediti itd. Dajte im projekte u kojima oni mogu pomoći u odlučivanju, kao na primjer planiranje obiteljskoga godišnjeg odmora.
Nadalje, roditeljska briga mora biti dosljedna i strpljiva. Roditelji moraju pokušavati ne podizati glas ili ruke u ljutnji ili izgubiti vlast nad sobom. Ovo će samovoljnom djetetu dati osjećaj kontrole za kojim čezne i brzo će shvatiti kako vas kontrolirati putem frustracije do točke kada ćete emocionalno reagirati. Tjelesna disciplina često ne „pali“ kod ove djece zato što oni toliko uživaju u dovođenju roditelja do ruba da smatraju kako se isplati za to malo pretrpjeti. Roditelji samovoljne djece često kažu da im se dijete smije dok mu daju batine, tako da to možda nije najbolja metoda discipliniranja takve djece. Možda nigdje u životu strpljivost i suzdržanost, kršćanski plodovi Duha (Galaćanima 5:23), nisu toliko potrebni kao sa samovoljnim/buntovnim djetetom.
Bez obzira koliko to može iscrpiti roditelje, oni se mogu utješiti u Božjem obećanju da nas neće kušati preko naših snaga (1. Korinćanima 10:13). Ukoliko im Bog dade samovoljno dijete, roditelji mogu biti sigurni da On nije pogriješio te da će im pružiti vodstvo i resurse koji su im potrebni da čine svoj posao. Možda nigdje u životu roditelja riječi „bez prestanka molite” (1. Solunjanima 5:17) nemaju toliko značenja kao kod samovoljnog djeteta. Roditelji te djece moraju provesti puno vremena na koljenima pred Gospodinom moleći za mudrost, koju je obećao pružiti (Jakovljeva 1:5). Naposljetku, tu je i utjeha u znanju da dobro poučena samovoljna djeca često odrastu u uspješne odrasle ljude. Mnoga buntovna djeca pretvorila su se u hrabre, predane kršćane koji koriste svoje velike talente kako bi služili Gospodinu kojeg su upoznali i zavoljeli preko nastojanja svojih strpljivih i marljivih roditelja.
English
Što Biblija kaže o buntovnom djetetu?
