Pitanje
Koje su Četiri plemenite istine?
Odgovor
Četiri plemenite istine temeljna su vjerovanja budizma. Prema predaji prva propovijed Gautame Buddhe nakon njegovog prosvjetljenja bila je opis ovih pojmova. Prema budističkoj misli vjerovati u ove ideje nije toliko važno koliko ih iskusiti. Zajedno s vjerom u reinkarnaciju (samsara) i nirvanu, Četiri plemenite istine oblikuju mišljenje o gotovo svim oblicima budizma. Ukratko, ova četiri koncepta su: 1) stvarnost patnje, 2) nestalnost svijeta, 3) oslobođenje koje dolazi eliminacijom želje i 4) nužnost slijeđenja Osmostrukog puta.
Prva plemenita istina, također poznata kao princip dukkhe, tvrdi da živjeti znači patiti. Terminologija može biti zbunjujuća, jer budizam ne tvrdi da su sva iskustva neugodna. Koncept dukkhe je suptilniji, sugerirajući ideje kao što su tjeskoba, frustracija ili nezadovoljstvo. Ovo je temeljno uvjerenje budizma, a sva druga vjerovanja i prakse temelje se na ovoj Prvoj plemenitoj istini. Budisti vjeruju da dukkha objašnjava što nije u redu sa čovječanstvom: patnja uzrokovana pogrešnim željama, točnije želja za onim što je samo privremeno. Ovaj problem se izlaže u Drugoj plemenitoj istini.
Druga plemenita istina budizma, također poznata kao anicca („nestalnost“) ili tanha („žudnja“), navodi da ništa u svemiru nije trajno ili nepromjenjivo. Zapravo, čak ni Ja nije trajno ili nepromjenjivo. Ovo je budističko objašnjenje zašto je čovječanstvo takvo kakvo jest. Budući da je patnja uzrokovana željom za onim što je neprolazno, sve želje u konačnici dovode do patnje. Čak i pozitivne želje ovjekovječuju ciklus reinkarnacije i dukkhe. Da bi se to prevladalo, mora se razumjeti Treća plemenita istina.
Treća plemenita istina kaže da je jedini način da se oslobodimo ciklusa patnje, smrti i ponovnog rođenja potpuno eliminiranje želja za vremenskim stvarima. Budizam to vidi kao odgovor na pitanje „kako da ispravimo ono što nije u redu sa čovječanstvom?“ U praksi, Treća plemenita istina poziva na uklanjanje apsolutno svih želja, dobrih, loših i drugih. Sredstva da se to postigne nalaze se u Četvrtoj plemenitoj istini.
Četvrta plemenita istina glasi da praćenje Plemenitog osmostrukog puta može eliminirati želju. Budistički plan „kako“ ispraviti mane čovječanstva nalazi se ovdje. Osmostruki put definira se kao ispravna gledišta, ispravna namjera, ispravan govor, ispravno ponašanje, ispravan život, ispravan trud, ispravna svjesnost i ispravna meditacija.
Prema budizmu može se prekinuti ciklus reinkarnacije i dukkhe primjenom Četiri plemenite istine i življenjem Plemenitog osmostrukog puta. To dovodi osobu u potpuno stanje bez svake želje, žudnje, prianjanja ili frustracije. Ovo stanje „ništavila“ poznato je kao nirvana i budistička je alternativa nebu. Onaj tko postigne nirvanu prestaje postojati kao pojedinac i zaustavlja samsara proces ponovnog rađanja i ponovne smrti.
Kao i kod većine velikih svjetonazora, Biblija ne proturječi svemu vezano za Četiri plemenite istine. Pogrešno usmjerene želje glavni su izvor tjeskobe i grijeha (Rimljanima 13,14; Galaćanima 5,17). Smrtni je život zasigurno podložan promjenama, uz to je kratak (Jakovljeva 4,14). Također, nije mudro ulagati u ono što nije trajno (Matej 6,19-20). Međutim, po pitanjima vječnog stanja i procesa preobrazbe, Četiri plemenite istine drastično odstupaju od biblijskog kršćanstva.
Biblija uči da je Bog vječan i da će oni koji su s Njim na nebu zauvijek uživati u tom stanju (Matej 25,21; Ivan 4,14; 10,28). Ista vječna svijest – bez radosti – odnosi se na one koji odluče odbaciti Boga (2. Solunjanima 1,9). Njihova se sudbina opisuje kao svjesno, osobno stanje mučenja (Luka 16,22-24). Budizam uči da je naša vječnost – ili vječnost beskrajne reinkarnacije ili zaborav nepostojanja. Biblija kaže: „I kao što je ljudima određeno jedanput umrijeti, a nakon toga dolazi sud“ (Hebrejima 9,27).
I kršćanstvo i budizam uče da ljudi trebaju transformirati svoje želje i svoje ponašanje, ali samo kršćanstvo pruža realna sredstva kako to učiniti. U budizmu se kaže osobi da promijeni svoje želje samostalnim naporima. Nažalost, to znači da mora imati želju za odbacivanjem želja, što je ugrađena zagonetka. Budist koji se želi riješiti želje još uvijek nešto želi. Budizam također ne daje ništa da odgovori kako osoba može promijeniti srce koje se ne želi promijeniti i koje se samozavarava (Jeremija 17,9; Marko 9,24). Kršćanstvo daje odgovor na oba ova problema: Spasitelj koji ne samo da mijenja ono što činimo (1. Korinćanima 6,11), nego i ono što želimo činiti (Rimljanima 12,2).
Postoje mnoge druge razlike između budističkih i kršćanskih vjerovanja. Dok budizam uči da je život patnja, Biblija kaže da je život namijenjen izobilju (Ivan 10,10). Budizam kaže da Ja treba eliminirati, dok Biblija kaže da je svaka osoba vrijedna i značajna (Postanak 1,26-27; Matej 6,26) i da Ja ostaje i nakon smrti (Ivan 14,3).
English
Koje su Četiri plemenite istine?
