Pitanje
Čini li Bog pogreške?
Odgovor
Bog ne čini pogreške. Njegova savršenost i veličina ne dopuštaju pogreške: „Velik je GOSPOD i hvale predostojan, i nedokučiva je veličina njegova" (Psalam 145,3 VB). Na izvornom jeziku, riječ prevedena „nedokučiv" uključuje ideju „mogućeg saznanja ili nabrajanja". Drugim riječima, Božja veličina je beskonačna. Ta se izjava ne može odnositi na pogrešivu osobu jer uz samo jednu pogrešku, Njegova veličina bi bila kvantificirana i konačna.
Božja sposobnost da načini sve i shvati sve također ga sprečava da ne učini pogrešku: „Velik je naš Gospodin i silna mu je moć, njegova je razboritost neizmjerna" (Psalam 147,5). Ipak, Biblija pokazuje da je Bog nepogrešiv. Ograničeno znanje dovodi do pogrešaka, ali Bog ima neograničeno znanje i ne čini pogreške.
Bog nije napravio nikakve pogreške u stvaranju svijeta. Božja beskonačna mudrost, beskonačna moć i beskonačna dobrota zajedno stvorili su savršeni svijet. Na kraju šest dana stvaranja, Bog je pregledao sve što je učinio i proglasio „veoma dobrim" (Postanak 1,31). Nije bilo iznimke, kvalifikacije ili razočaranja. Samo izjava „veoma dobro".
„Bog nije čovjek da bi slagao ni sin čovječji da bi zažalio. Što rekne, zar ne učini? I što kaže, zar ne izvrši?" (Brojevi 23,19). Za razliku od čovjeka, Bog ne čini pogreške i ne premišlja se naknadno što bi ga dovelo do promjene mišljenja. Bog ne donosi nikakve uredbe koje bi kasnije morao poništiti jer nije uzeo u obzir sve posljedice ili nije imao moć da ih ispuni. Također, Bog nije kao čovjek čija grešnost zahtijeva sud. „Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve" (1. Ivanova 1,5b). „Pravedan je GOSPOD na svim svojim putovima i svet u svim svojim djelima" (Psalam 145,17 VB).
Neki tvrde da Biblija pokazuje kako se Bog predomislio u vezi svoje kreacije: „I vidje GOSPOD da je velika zloća čovjekova na zemlji, i svaki naum mislī srca njegova vazda je samo zloća. I GOSPOD zažali što je načinio čovjeka na zemlji i ražalosti se u srcu svojemu. I reče GOSPOD: 'Čovjeka kojega sam stvorio zbrisat ću s lica zemlje — od čovjeka do zvijeri, gmazova i ptica nebeskih — jer sam zažalio što sam ih načinio'" (Postanak 6,5-7 VB).
Treba razumjeti riječ „zažali" u ovom odlomku. Kada ju Bog koristi, žaljenje uključuje suosjećajnu tugu i poduzetu akciju. Bog nije pokazao slabost, priznavši pogrešku ili žaljenje na pogrešku. Umjesto toga je izrazio potrebu da konkretno i drastično djeluje i suzbije zlobu čovječanstva: „I vidje GOSPOD da je velika zloća čovjekova na zemlji, i svaki naum mislī srca njegova vazda je samo zloća" (Postanak 6,5 VB). Da Bog nije smatrao stvaranje pogreškom dokazuje činjenica da svijet postoji do danas. Još smo ovdje, iako grešni, ali jesmo. Hvala Gospodu za Njegovu milost: „No gdje se umnoži grijeh, nadmoćno obilova milost" (Rimljanima 5,20b), a „Noa nađe milost u očima GOSPODNJIM" (Postanak 6,8).
Bog nikada nije pogriješio. U svemu ima svrhu, a ishodi mu nisu iznenađenje, jer od samog početka izjavljuje kraj: „Sjetite se prijašnjih stvari, onih odvajkada: jer ja sam Bog i drugoga nema; Bog, i nitko mi sličan nije; koji od početka objavljujem kraj, i od davnina ono što se još nije zbilo, govoreći: 'Moj će se naum ostvariti i izvršit ću sve što mi je volja'" (Izaija 46,9 -10 VB).
Netko može pomisliti da je Bog pogriješio u nečijem osobnom životu. Određena iskustva i okolnosti izvan naše kontrole traže da se preispitujemo je li se Bog možda preračunao. Međutim, „znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani" (Rimljanima 8,28). To zahtijeva vjeru da sve prihvatimo, ali da „po vjeri hodimo, ne po gledanju" (2. Korinćanima 5,7). U svemu moramo shvatiti da je sve u ovome životu prolazno i koristi se za našu vječnu nagradu prema mudrosti Onoga „koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred slavu svoju u radosti" (Judina 1,24). Možemo se radovati da naš Gospodin Bog ne čini pogreške u našem životu, već ima svrhu koja je dobra i puna ljubavi za sve što dopušta.
Nema krivnje u našem Bogu; nema grešaka koje je napravio. I nema krivnje u Njegovom Sinu; Isus nije počinio grijeh ni u mislima, ni riječima, ni djelima (Hebrejima 4,15). Sotona je očajnički želio otkriti tek jednu krivnju u Isusu, ali Đavao je posve promašio u svojim pokušajima (Matej 4,1-11). Isus je ostao Jaganjac Božji bez mane (1. Petrova 1,19). Na kraju Isusovog života, Njegov zemaljski sudac, Poncije Pilat, izjavio je: „Nikakve krivnje ne nalazim na ovome čovjeku" (Luka 23,4).
Živimo s našim pogreškama, velikim i malim, sitnim i katastrofalnim, i naviknuti smo na njih. No služimo nepogrešivom, besprijekornom Bogu čija je veličina nedokučiva. „Mnoga su čudesa tvoja, o GOSPODE, Bože moj, što ih ti učini, i namisli tvoje s nama, ravna ti nema! Naviještati i kazivati ih želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli" (Psalam 40,5 VB). Dobro je znati da je Bog glavni i da Onaj koji ne čini pogreške može više nego nadomjestiti naše.
English
Čini li Bog pogreške?
