Pitanje
Zašto je važno druge činiti učenicima?
Odgovor
Druge činiti učenicima sredstvo je našeg Gospodina za odgovor na molitvu: „Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja — kako na nebu, tako i na zemlji" (Matej 6,9-10). U svojoj beskrajnoj mudrosti Isus je odlučio koristiti predane sljedbenike, svoje učenike, da prenesu poruku spasenja svim narodima svijeta. To je uključio kao zapovijed u posljednjim riječima prije svoga uzašašća na nebo: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih držati sve što sam vama zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Matej 28,18-20).
Druge činiti učenicima važno je jer je Gospodinova odabrana metoda širenja Radosne vijesti o spasenju kroz Isusa Krista. Tijekom svoje javne službe, Isus je proveo više od tri godine čineći učenicima svojih dvanaestoricu – podučavajući ih i obučavajući. Dao im je mnoge uvjerljive dokaze da je Sin Božji, obećani Mesija; vjerovali su u Njega, iako nesavršeno. Govorio je okupljenima, ali često bi privukao učenike na stranu kako bi ih poučio značenju prispodoba i čuda. Poslao ih je da izvrše zadatke. Također ih je učio da će se uskoro vratiti svome Ocu nakon smrti i uskrsnuća (Matej 16,21; Ivan 12,23-36; 14,2-4). Iako ga nisu mogli shvatiti, učenicima je dao ovo zapanjujuće obećanje: „Zaista, zaista, kažem vam, tko u mene vjeruje, djela koja ja činim i on će činiti; i veća će od njih činiti, jer ja odlazim k Ocu svojemu" (Ivan 14,12). Isus je također obećao da će poslati svoga Duha da bude zauvijek s njima (Ivan 14,16-17).
Kao što je obećao, na Dan Pedesetnice Duh Sveti došao je sa silom na vjernike, koji su potom bili osnaženi da svima govore Radosnu vijest. Ostatak knjige Djela daje uzbudljiv prikaz svega što je kroz njih učinjeno. U jednom gradu opozicija je rekla: „Oni što su svijet uzbunili, tȋ su i ovamo došli" (Djela 17,6). Mnoštvo je svoju vjeru položilo u Isusa Krista, a postali su i učenici. Kad su snažni progoni uslijedili od strane lažnih religioznih vođa, razišli su se na druga područja i nastavili vršiti Kristovu zapovijed. Uspostavljene su crkve u čitavom Rimskom Carstvu, a naposljetku i u drugim narodima.
Kasnije, zbog učenika poput Martina Luthera i drugih, Europa je kroz reformaciju bila otvorena za Evanđelje Isusa Krista. Na kraju su kršćani emigrirali u Novi svijet kako bi objavili Krista. Iako svijet još uvijek nije potpuno evangeliziran, izazov je sada izvediv više nego ikada prije. Ostaje zapovijed našeg Gospodina: „Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih, učeći ih držati sve što sam vama zapovjedio." Karakteristike jednog učenika mogu se jednostavno navesti kao:
• onaj koji je siguran u svoje spasenje (Ivan 3,16) i djeluje po Duhu Svetome koji prebiva u njemu (Ivan 14,26-27);
• onaj koji raste u milosti i znanju našeg Gospodina i Spasitelja (2. Petrova 3,18); te
• onaj koji dijeli Kristovo breme za izgubljene duše muškaraca i žena. Isus je rekao: „Doista, žetva je velika, a radnika je malo. Zamolite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" (Matej 9,37-38).
English
Zašto je važno druge činiti učenicima?
