Pitanje
Što je crnačka teologija oslobođenja?
Odgovor
Crnačka teologija oslobođenja je ogranak južnoameričke teologije oslobođenja, koja je u velikoj mjeri humanistička, pokušavajući primijeniti kršćansku teologiju na stanje siromašnih. Crnačka teologija oslobođenja usredotočuje se općenito na Afrikance i posebno na Afroamerikance da ih se oslobodi od svih oblika ropstva i nepravde, bilo stvarne ili umišljene, bilo društvene, političke, ekonomske ili vjerske.
Cilj crnačke teologije oslobođenja jest „učiniti kršćanstvo stvarnim za crnce“. Osnovna greška u crnačkoj teologiji oslobođenja jest njezin fokus. Crnačka teologija oslobođenja nastoji usredotočiti kršćanstvo na oslobođenje od socijalne nepravde ovdje i sada, umjesto nakon života. Isus je učio upravo suprotno: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“ (Ivan 18,36). Je li se prema crncima/Afrikancima i naročito Afroamerikancima postupalo nepošteno, nepravedno i zlo u novijoj povijesti? Apsolutno! Bi li jedan od rezultata evanđelja trebao biti kraj rasizma, diskriminacije, predrasuda i nejednakosti? Ponavljamo, da, apsolutno (Galaćanima 3,28)! Je li oslobođenje od socijalne nepravde u suštini načelo evanđelja? Ne.
Poruka evanđelja jest ovo: svi smo zaraženi grijehom (Rimljanima 3,23). Svi smo zaslužili vječno odvojenje od Boga (Rimljanima 6,23). Isus je umro na križu, preuzevši kaznu koju mi zaslužujemo (2. Korinćanima 5,21; 1. Ivanova 2,2), omogućujući nam spasenje. Isus je potom uskrsnuo, pokazujući da je Njegova smrt zaista bila dovoljna kazna za plaćanje grijeha (1. Korinćanima 15,1-4). Ako se pouzdamo u Isusa kao Spasitelja, svi naši grijesi su oprošteni, i omogućit će nam se ulazak u nebo nakon smrti (Ivan 3,16). To je evanđelje. To je ono što treba biti naš fokus. To je lijek za ono što stvarno muči čovječanstvo.
Kada osoba primi Isusa kao Spasitelja, ona je novo stvorenje (2. Korinćanima 5,17), i Duh Sveti koji u njoj prebiva započinje proces suobličavanja liku Krista (Rimljanima 12,1-2). Jedino se kroz ovu duhovnu preobrazbu rasizam može stvarno pobijediti. Crnačka teologija oslobođenja podbacuje u tome što napada simptome bez prave dijagnoze bolesti. Grijeh/pad u grijeh je bolest; rasizam je samo jedan od mnogih simptoma. Poruka evanđelja je Isusova žrtva pomirnica za naše grijehe i spasenje koje je stoga dostupno po vjeri. Kraj rasizma bio bi posljedica primanja Isusa kao Spasitelja, iako se rasizam specifično ne spominje u samom evanđelju.
Zbog svoje prenaglašenosti rasnih pitanja, negativna posljedica crnačke teologije oslobođenja jest da je sklona odvojiti crnačke i bjelačke kršćanske zajednice, a to je u potpunosti nebiblijski. Krist je došao na zemlju da ujedini sve one koji vjeruju u Njega u jednu sveopću Crkvu, Njegovo tijelo, kojem je On glava (Efežanima 1,22-23). Članovi Kristovog Tijela dijele zajedničku vezu sa svim ostalim kršćanima, bez obzira na pozadinu, rasu ili nacionalnost. „Da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi isto brinu jedni za druge“ (1. Korinćanima 12,25). Trebamo biti jednog uma, imajući Kristov um, te trebamo imati jedan cilj – proslavljati Boga ispunjavanjem Kristove zapovijedi da „idemo po svem svijetu“, govoreći drugima o Njemu, propovijedajući dobru vijest evanđelja, te učeći druge da drže sve Njegove zapovjedi (Matej 28,19-20). Isus nas podsjeća da su dvije najveće zapovijedi ljubiti Boga i ljubiti druge kao sebe, bez obzira na rasu (Matej 22,36-40).
English
Što je crnačka teologija oslobođenja?