Pitanje
Čuje li Bog moje molitve?
Odgovor
Bog čuje sve, uključujući molitve. On je Bog. Ništa mu ne promiče (Psalam 139,1-4). Suveren je nad svime što je stvorio (Izaija 46,9-11). Dakle, pitanje nije je li Bog svjestan svake molitve (jest), već prilagođava li se Bog našim molitvama s namjerom da na njih odgovori.
Bog želi da molimo. Stvorio je molitvu kao sredstvo pomoću kojeg možemo uživati u Njemu (Otkrivenje 3,20), priznati svoj grijeh (1. Ivanova 1,9), tražiti od Njega da ispuni naše potrebe (Psalam 50,15) i uskladiti našu volju s Njegovom (Jeremija 29,11-12; Luka 22,42). Odgovor na takvu vrstu molitve je zajamčen. Luka 18,13-14 opisuje molitvu pokajanja. Kad zazivamo Gospodina u poniznom pokajanju, On jedva čeka da nas opravda i oprosti nam.
Međutim, kada razmatramo molitvu, važno je zapamtiti da je većina Božjih obećanja u Svetom pismu bila napisana Njegovom narodu. U Starom zavjetu ta su se obećanja odnosila na Izrael i sve koji su se s njima ujedinili. U Novom zavjetu ta su obećanja napisana Isusovim sljedbenicima. Izvlačenje izoliranih stihova i pokušaj njihove primjene u bilo kojoj situaciji koju želimo, uključujući molitvu, je zlouporaba Svetog pisma. Iako Gospodin sve zna i čuje, dao je neke okolnosti u kojima neće slušati naše molitve:
1. Kad odlučimo zadržati grijeh, umjesto da se pokajemo i mijenjamo, Bog neće uslišati naše molitve. U Izaiji 1,15 Gospodin kaže: „A kad u molitvi ruke svoje širite, ja od vas oči svoje zaklanjam; i kad nižete molitve, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle." Izreke 28,9 kažu: „Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska."
Primjer: Mladi par živi zajedno u seksualnom grijehu, ali se mole za Božji blagoslov u svom domu.
2. Kad tražimo u skladu s vlastitim sebičnim željama, Bog neće čuti naše molitve. Jakovljeva 4,3 kaže: „Ištete, a ne primate; jer opako ištete da u svojim požudama potrošite."
Primjer: Muškarac je nezadovoljan svojim trogodišnjim automobilom, pa moli za potpuno novi, mnogo skuplji automobil.
3. Kad ono što tražimo nije u skladu s Njegovom voljom za nas. Prva Ivanova 5,14 kaže: „I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: da nas on, ako što molimo po njegovoj volji, uslišava."
Primjer: Usrdno se molimo za novi posao, ali Božji plan zahtijeva da ostanemo tu gdje jesmo i budemo svjedoci svojim suradnicima.
4. Kad ne tražimo u vjeri. U Marku 11,24 Isus je rekao: „Stoga vam kažem: Sve što god moleći zaištete, vjerujte da to primate i bit će vam." Međutim, vjera nije vjerovanje u nešto; to je vjerovanje u Nekoga. Naša vjera je u Božji karakter i Njegovu želju da nas blagoslovi i utješi. Kad se molimo, trebamo imati vjere da nas On čuje i da će udovoljiti svakom zahtjevu koji je u skladu s Njegovom voljom za nas (1. Ivanova 5,14-15).
Primjer: Molimo Boga da osigura financijske potrebe, ali i dalje brinemo i dajemo nevjerne komentare našim obiteljima i suradnicima, poput „Vjerojatno nikad neću dobiti taj novac."
Bog je svet i želi da budemo sveti kao On (Levitski zakonik 22,32; 1. Petrova 1,16). Kad zna da i mi tražimo tu svetost, jedva čeka uslišati naše molitve na načine koji nastavljaju naš duhovni rast. Isus je rekao: „Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, iskat ćete što god hoćete, i bit će vam" (Ivan 15,7). Tajna molitve je prebivanje u Kristu tako da sve što tražimo bude u skladu s Njegovim srcem (Psalam 37,4). Tek tada možemo imati pouzdanje da Bog zaista čuje naše molitve s namjerom da ih usliši.
English
Čuje li Bog moje molitve?
