Pitanje
Što je posvećenje? Koja je definicija kršćanskog posvećenja?
Odgovor
Isus je u Ivanu 17 imao puno toga za reći o posvećenju. U 16. stihu, Gospodin kaže: „Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta“, a to je prije Njegove molbe: „Posveti ih istinom svojom: tvoja je riječ istina.“ Posvećenje je stanje odvojenja za Boga; svi vjernici ulaze u ovo stanje kada su rođeni od Boga: „A od njega ste vi u Kristu Isusu, koji nama postade mudrost od Boga, i pravednost i posvećenje i otkupljenje“ (1. Korinćanima 1,30 VB). To odvojenje događa se jednom zauvijek, vječno za Boga. To predstavlja integralni dio našeg spasenja, našu povezanost s Kristom (Hebrejima 10,10).
Posvećenje se također odnosi na praktično iskustvo ovog odvajanja za Boga, što je rezultat poslušnosti Božjoj Riječi u životu vjernika i nešto čemu treba ozbiljno stremiti (1. Petrova 1,15; Hebrejima 12,14). Kao što je u Ivanu 17 Gospodin molio, posvećenje ima u vidu odvajanje vjernika u svrhu za koju su poslani u svijet: „Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. I za njih ja posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni istinom“ (stih 18-19). To što je odvojio sebe u svrhu za koju je poslan ujedno je i osnova i preduvjet toga što smo odvojeni za ono za što smo poslani (Ivan 10,36). Njegovo posvećenje je obrazac i sila za naše posvećenje. Poslanje i posvećenje su nerazdvojni. Na osnovu toga vjernici se nazivaju svetima, na grčkom hagioi, što znači „oni koji su posvećeni“. Dok je njihovo prethodno ponašanje svjedočilo o tome da su u svijetu odvojeni od Boga, sada njihovo ponašanje treba svjedočiti o tome da su u Bogu odvojeni od svijeta.
U Bibliji postoji još jedno značenje riječi „posvećenja“. U 1. Solunjanima 5,23, Pavao moli: „A sâm Bog mira neka vas posvema posveti. I cijelo vaše biće — duh i duša i tijelo — neka se besprijekorno sačuva o dolasku Gospodina našega Isusa Krista.“ (VB) Pavao također u Kološanima piše o „nadi koja vam je pohranjena na nebesima, za koju već čuste u riječi istine, evanđelju“ (Kološanima 1,5 VB). Kasnije o samom Kristu govori kao „nadi slave“ (Kološanima 1,27), a zatim spominje činjenicu te nade kada kaže: „Kad se pojavi Krist, život naš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“ (Kološanima 3,4 VB). To slavno stanje bit će naše krajnje odvojenje od grijeha, potpuno posvećenje u svakom smislu. „Ljubljeni, sada smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. A znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest“ (1. Ivanova 3,2 VB).
Da sumiramo, posvećenje je sinonim za svetost. Grčka riječ za oba značenja jest „odvajanje“, prvo trenutno odvojenje jednom zauvijek za Krista kada smo spašeni; drugo, praktično napredovanje u svetosti u životu vjernika dok čeka Kristov povratak, i konačno, vječno odvajanje od grijeha kada dospijemo u nebo.
English
Što je posvećenje? Koja je definicija kršćanskog posvećenja?
