Pitanje
Jesu li djeca uvijek blagoslov od Boga?
Odgovor
Sveto pismo je izrazito jasno da je Bog prisutan u stvaranju svakog ljudskog života. Najživopisniji opis toga nalazimo u Psalmu 139,13-18. Činjenica da je Bog u svojoj suverenosti nadzirao njegovo stvaranje, potaknulo je Davida na slavljenje Boga. David je također istaknuo činjenicu da je Bog isplanirao detalje njegova života prije postanka svijeta. U Jeremiji 29,11 Bog potvrđuje Davidove misli: „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“ Naravno, to nas dovodi do dobroga pitanja. Što je s djecom začetom prilikom silovanja ili u vanbračnoj vezi? Roditelj ili roditelji koji su odgovorni za to dijete možda ne „osjećaju“ da je ono blagoslov od Boga, ali način na koji je dijete začeto ne znači da Bog nije suvereno nadzirao njegovo stvaranje u utrobi o kojem David govori. Bog ima plan i svrhu za svaku začetu osobu, bez obzira na koji način je došlo do toga začeća. Da nije tako, onda Sveto pismo to ne bi izjavilo. U Novom zavjetu čitamo da nas je Bog toliko volio da je poslao svoga Sina da umre za nas (Ivan 3:16).
To je ista ljubav koja je potaknula Spasitelja da učenike pouči Božjoj riječi i da iskaže Božju ljubav prema nama kroz svoju smrt i uskrsnuće (1. Ivanova 4:7-8). Nema kraja Božjoj ljubavi prema nama, kao ni njegovim željama da nas blagoslovi. Jedna od Božjih namjera u stvaranju čovjeka bilo je i zajedništvo s Njime. Prva Ivanova poslanica nam u četvrtom poglavlju kaže da nas upravo prepoznavanje Božje ljubavi prema nama osposobljava da volimo druge. Hoćemo li na svako dijete gledati kao na blagoslov od Boga ovisi o tome koliko vidimo to dijete onako kako ga Bog gleda. Kada na svako dijete gledamo kroz Božje oči, nema sumnje da je svako dijete blagoslov od Njega. Ako gledamo na to dijete kroz oči grijeha, onda sumnjamo u taj blagoslov jer se usredotočujemo na stvorenje, a ne na Stvoritelja.
Božja je želja da se svako dijete rodi u skladu s Njegovim naumom za nas, a to je u kontekstu braka. Kada se dijete rodi vanbračno, to ne znači da je isključeno iz Božje ljubavi i njegove brige prema tom djetetu. David je u Psalmu 139:17 zaključio da su Božje misli o njegovu narodu zbilja dragocjene i bezbrojne. Najpraktičnija primjena takvoga razmišljanja vidimo u Kristovu rodoslovlju u Mateju 1. U tom popisu imena, prepoznajemo one koji su na neki način podbacili, kao i na one koji su se rodili vanbračno i u grijehu. Međutim, to nije poremetilo ispunjenje Božje riječi ili Spasiteljev dolazak. English
Jesu li djeca uvijek blagoslov od Boga?
