Pitanje
Što je demitologizacija? Treba li Bibliju demitologizirati?
Odgovor
Koncept demitologizacije potječe od Rudolfa Bultmanna, istaknutog teologa i novozavjetnog bibličara u 20. stoljeću. Bultmann je vjerovao da je Novi zavjet jednostavno ljudski izvještaj o božanskim susretima pisaca s Bogom u Kristu. Prema Bultmannu, pisci evanđelja koristili su jedine termine i koncepte koje su tada imali na raspolaganju, a ti termini i koncepti bili su neraskidivo vezani za čudesno i nadnaravno, što je Bultmann vidio kao mit.
Bultmann je tvrdio da, kako bi evanđelje postalo prihvatljivo i relevantno za modernog mislioca, Novi zavjet mora biti demitologiziran. Drugim riječima, mitske (tj. čudesne) komponente moraju biti uklonjene i tada se može vidjeti univerzalna istina koja leži u pozadini priča. Za Bultmanna je univerzalna istina bila da je Bog u Kristu djelovao za dobro čovječanstva. Međutim, novozavjetni izvještaji o djevičanskom rođenju, hodanju po vodi, množenju kruha i ribe, davanju vida slijepima, pa čak i o Isusovom uskrsnuću moraju se ukloniti kao mitski dodaci bitnoj poruci. Danas postoji mnogo izraza kršćanstva koji slijede ovaj način razmišljanja, pripisuju li to Bultmannu ili ne. Ono što se može nazvati „glavni liberalizam“ oslanja se na demitologiziranu Bibliju. Liberalizam poučava nejasnu Božju dobrotu i bratstvo ljudi s naglaskom na slijeđenju Kristovog primjera dok umanjuje ili niječe natprirodno.
Ono što Bultmann nije shvatio jest da je čudesni (ono što je nazvao mitskim) element u srcu evanđelja. Nadalje, nije da su ljudi u 1. stoljeću bili tek lakovjerni i lako ih bilo navesti da povjeruju u čudo, dok „moderni čovjek“ sada zna bolje. Kada je anđeo najavio djevici Mariji da će dobiti dijete, dobro je znala da takva pojava nije normalna (Luka 1,34). Josip je također morao biti uvjeren (Matej 1,18-21). Toma je znao da uskrsnuće nije uobičajeno nakon raspeća i tražio je dokaze iz prve ruke prije nego što bi povjerovao (Ivan 20,24-25).
Pavao se morao suprotstaviti učenju koje je potreslo vjernike u Korintu. Braneći nauk o uskrsnuću, Pavao objašnjava da demitologizirano evanđelje uopće nije dobra vijest. Isusovo uskrsnuće je činjenica od „prve važnosti“ (1. Korinćanima 15,4), te povijesna i provjerljiva (stih 5). „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je propovijedanje naše, uzaludna je i vjera vaša. Tada je utvrđeno da smo mi lažni svjedoci Božji, zato što smo svjedočili o Bogu da je uskrisio Krista: kojega nije uskrisio, ako je tako da mrtvi ne uskrsavaju. Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo; a ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša: još ste u svojim grijesima. Tada su propali i oni koji su usnuli u Kristu. Ako li se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi“ (stihovi 14-19).
Ukratko, Novi zavjet ne treba demitologizirati. Ono što je Bultmann nazvao mitom zapravo je čudesno, a čudesno je u srcu Novog zavjeta – od djevičanskog rođenja, do Isusova uskrsnuća, do Njegovog povratka, do uskrsnuća vjernika. Ako ništa drugo, „modernog mislioca“ treba ponovno uvesti u „predmoderni način razmišljanja“ koji je barem bio otvoren za nadnaravnu intervenciju.
English
Što je demitologizacija? Treba li Bibliju demitologizirati?
