Pitanje
Upućuje li nas Biblija na dječju vjeru?
Odgovor
Vjera je nesumnjivo suština kršćanskog života. Vjera se potiče u cijeloj Bibliji i predstavlja kao apsolutna nužnost. Ustvari, „bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu" (Hebrejima 11,6). Čitavo poglavlje Hebrejima 11 govori o vjeri i onima koji su je posjedovali. Vjera je dar od Boga, kao što vidimo u Efežanima 2,8-9, a ne nešto što možemo osmisliti sami. Svi su kršćani primili dar vjere od Boga, a vjera je dio Božje opreme – štit kojim se štitimo od „svih gorućih strijela Zloga" (Efežanima 6,16).
Biblija nas nigdje ne potiče da imamo „dječju" vjeru, barem ne u toliko mnogo riječi. U Mateju 18,3 Isus kaže da moramo ući u kraljevstvo Božje „kao djeca". Kontekst Isusove izjave je pitanje učenika: „Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskome?" (1. stih). Kao odgovor, Isus „dozove dijete, postavi ga posred njih te reče: 'Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskome. I tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima" (stihovi 2-5).
Dakle, dok se učenici usredotočuju na ono što predstavlja „veličinu" na nebu, Isus pruža novu perspektivu: način „gore" je „dolje". Potrebna je krotkost (usp. Matej 5,5). Isus potiče učenike (i nas) da pokušaju posjedovati dječju skromnost uz svoju vjeru. Oni koji svojevoljno zauzimaju najnižu poziciju, najveći su u nebeskom pogledu. Malo dijete lišeno je ambicija, ponosa i oholosti i stoga nam je dobar primjer. Djeca su karakteristično ponizna i poučljiva. Nisu sklona ponosu ili licemjerju. Poniznost je vrlina koju Bog nagrađuje; kao što Jakov kaže: „Ponizite se pred Gospodinom, i uzvisit će vas" (Jakovljeva 4,10).
Iako se vjera ne spominje u Mateju 18,1-5, znamo da nije samo poniznost ta koja vodi ljude u nebo; nego vjera u Sina Božjega. Poniznu, skromnu vjeru s pravom bismo mogli nazvati „dječjom vjerom". Kad je Isus želio blagosloviti djecu, rekao je: „Pustite dječicu neka dolaze k meni, i ne branite im — jer takvih je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, neće ući u nj" (Marko 10,14-15). Kako dijete prima poklon? Otvoreno, iskreno i neograničene radosti. Ta vrsta sretne autentičnosti treba biti znak naše vjere dok primamo Božji dar u Kristu.
Naravno, djecu je lako zavarati i odvesti na krivi put. U svojoj bezazlenosti sklona su propustiti istinu i biti uvučena u mitove i fantazije. No, to nije ono što se podrazumijeva pod dječjom vjerom. Isus je promicao poniznu, iskrenu vjeru u Boga i koristio nevinost djeteta kao primjer. Oponašajući vjeru djece trebamo jednostavno uzeti Boga za Njegovu Riječ. Kao što se djeca pouzdaju u svoje zemaljske očeve, trebamo vjerovati i da će naš „Otac, koji je u nebesima, davati dobra onima koji u njega išću" (Matej 7,11).
English
Upućuje li nas Biblija na dječju vjeru?
