Pitanje
Uče li Djela 2,38 da je krštenje neophodno za spasenje?
Odgovor
Djela 2,38 VB kažu: „A Petar im kaza: Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga.“ Kao i sa svakim drugim stihom ili odlomkom, njihovo učenje prvo filtriramo kroz ono što znamo da Biblija uči na tu temu. U slučaju krštenja i spasenja, Biblija je jasna da se spasenje zadobiva milošću po vjeri u Isusa Krista, a ne po djelima bilo koje vrste, uključujući krštenje (Efežanima 2,8-9). Stoga, svako tumačenje koje dolazi do zaključka da je krštenje, ili bilo koje drugo djelo, potrebno za spasenje neispravno je tumačenje. Za više informacija, molimo pročitajte našu web stranicu na temu „Je li spasenje isključivo po vjeri ili po vjeri i djelima?“
Zašto onda neki dolaze do zaključka da moramo biti kršteni kako bismo se spasili? Često, rasprava o tome uči li ovaj odlomak da je krštenje neophodno za spasenje u središte stavlja grčku riječ eis koja se u ovom stihu prevodi „za“. Oni koji se drže uvjerenja da je krštenje potrebno za spasenje često ukazuju na ovaj stih i na činjenicu da stih kaže „neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha“, pretpostavljajući da riječ koja se u ovom stihu prevodi „za“ znači „kako biste zadobili“. Međutim, u grčkom jeziku postoji mnogo mogućih upotreba riječi „za“.
Primjerice, kada netko kaže „Uzmi dva aspirina za svoju glavobolju“, svima je jasno da to ne znači „Uzmi dva aspirina kako bi zadobio glavobolju“, već „Uzmi dva aspirina jer već imaš glavobolju“. Postoje tri moguća značenja riječi „za“ koja bi se mogla uklopiti u kontekst Djela 2,38, a to su: 1 – „kako bi nešto bilo, postalo, zadobilo, imalo, zadržalo itd.“, 2 – „zbog, kao rezultat“, ili 3 – „s obzirom na“. Budući da se svaki od ova tri značenja može uklopiti u kontekst ovog odlomka, potrebno je dodatno istraživanje kako bi se utvrdilo koje je točno.
Moramo krenuti od toga da se vratimo na izvorni jezik i značenje grčke riječi eis. To je uobičajena grčka riječ (u Novom zavjetu se koristi 1774 puta) koja je prevedena na mnogo različitih načina. Isto kao i naša riječ „za“, može imati nekoliko različitih značenja. Dakle, kao što je rečeno, vidimo najmanje dva ili tri moguća značenja odlomka, ona koja izgledaju kao da podržavaju da je krštenje neophodno za spasenje i ona koja tako ne izgledaju. Iako su oba značenja grčke riječi eis vidljiva u raznim biblijskim odlomcima, poznati biblijski znanstvenici A.T. Robertson i J.R. Mantey tvrde da grčki prijedlog eis u Djelima 2,38 treba prevesti „zbog“ ili „s obzirom na“, a ne „kako bi“ ili „u svrhu“.
Jedan od primjera kako se ovaj prijedlog koristi u drugim stihovima vidljivo je u Mateju 12,41 gdje riječ eis ukazuje na „rezultat“ čina. U ovom slučaju rečeno je da se ljudi Ninivljani „pokajaše na propovijed Joninu“ (riječ prevedena „na“ ista je grčka riječ eis). Jasno, značenje ovog odlomka je da su se pokajali „zbog“ ili „kao rezultat“ Joninog propovijedanja. Na isti način, moguće je da Djela 2,38 doista govore o činjenici da se trebaju krstiti „kao rezultat“ ili „zbog“ toga što su prethodno povjerovali te time već primili oproštenje grijeha (Ivan 1,12; Ivan 3,14-18; Ivan 5,24; Ivan 11,25-26; Djela 10,43; Djela 13,39; Djela 16,31; Djela 26,18; Rimljanima 10,9; Efežanima 1,12-14). Ovo tumačenje odlomka također je u skladu s porukom zabilježenom u dvije naredne Petrove propovijedi za nevjernike u kojima povezuje oproštenje grijeha sa činom pokajanja i vjerom u Krista bez da je uopće spomenuo krštenje (Djela 3,17-26; Djela 4,8-12).
Pored Djela 2,38, postoje još tri stiha gdje se koristi grčka riječ eis vezano za riječ „krstiti“ ili „krštenje“. Prvi od njih je Matej 3,11: „krstim u vodi na pokajanje“. Jasno je da grčka riječ eis u ovom odlomku ne može značiti „kako bi zadobili“. Nisu se krstili „kako bi zadobili pokajanje“, već su se „krstili zato što su se pokajali“. Drugi stih je Rimljanima 6,3, gdje imamo izraz „u (eis) njegovu smo smrt kršteni“. To se ponovno slaže sa značenjem „zbog“ ili „s obzirom na“. Treći i posljednji stih je 1. Korinćanima 10,2, gdje vidimo izraz „i svi se u (eis) Mojsija krstiše u oblaku i u moru“. Ponavljam, eis u ovom odlomku ne može značiti „kako bi zadobili“ jer se Izraelci nisu krstili kako bi zadobili Mojsija da bude njihov vođa, već zato što je bio njihov vođa i izveo ih iz Egipta. Ako smo dosljedni načinu na koji se prijedlog eis koristi u svezi s krštenjem, moramo zaključiti da se Djela 2,38 doista odnose na njihovo krštenje „zbog“ toga što su primili oproštenje njihovih grijeha. Još neki stihovi gdje grčki prijedlog eis ne znači „kako bi zadobili“ su Matej 28,19; 1. Petrova 3,21; Djela 19,3; 1. Korinćanima 1,15; i 12,13.
Gramatički dokazi koji okružuju ovaj stih i prijedlog eis jasni su u tome da iako su oba pogleda na ovaj stih ispravna unutar konteksta i niza mogućih značenja odlomka, većina dokaza ide u prilog tome da je najbolja moguća definicija riječi „za“ u kontekstu ili „zbog“ ili „s obzirom na“, a ne „kako bi zadobili“. Stoga, kada se Djela 2,38 ispravno tumače, ona ne uče da je krštenje neophodno za spasenje.
Osim preciznog značenja prijedloga koji se u ovom odlomku prevodi „za“, postoji još jedan gramatički aspekt ovoga stiha kojeg treba pažljivo razmotriti – promjenu iz drugog u treće lice među glagolima i zamjenicama ovog odlomka. Na primjer, u Petrovoj zapovijedi da se pokaju i krste grčka riječ koja je prevedena „pokajte se“ u drugom je licu množine, dok je glagol „krsti“ u trećem licu jednine. Kada ovom dodamo činjenicu da je zamjenica „vaših“ u rečenici „oproštenje [vaših] grijeha“ također drugo lice množine, vidimo da je učinjena bitna razlika koja nam pomaže da razumijemo ovaj odlomak. Rezultat ove promjene iz drugog lica množine u treće lice jednine i natrag izgleda izravno povezuje izraz „oproštenje [vaših] grijeha“ sa zapovijesti „pokajte se“. Dakle, kada se uzme u obzir promjena u licu i množini, ono što u suštini imate jest sljedeće: „Pokajte se (množina), i neka se svaki (jednina) od vas krsti (jednina) u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha (množina)“. Ili, ako još više želimo istaknuti razliku: „Svi se pokajte, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha“.
Još jedna greška koju čine oni koji vjeruju da Djela 2,38 uči da je krštenje neophodno za spasenje jest ono što se ponekad naziva pogreška negativnog zaključka. Jednostavno rečeno, pogreška negativnog zaključka je ideja da samo zato što je neka izjava istinita, ne može se pretpostavljati da su sve negacije (ili suprotnosti) te izjave istinite. Drugim riječima, samo zato što Djela 2,38 kaže: „Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti…za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga“, ne znači da ako se netko pokaje a ne krsti neće primiti oproštenje grijeha ili dar Duha Svetoga.
Postoji bitna razlika između rezultata spasenja i uvjeta za spasenje. Biblija je jasna da je vjera i rezultat i uvjet spasenja, ali to isto se ne može reći za krštenje. Biblija ne kaže da ako osoba nije krštena, onda neće biti spašena. Osoba može na vjeru (koja se zahtijeva za spasenje) dodati bezbroj rezultata spasenja, no ona se svejedno može spasiti. Primjerice, ako osoba vjeruje, krštena je, ide u crkvu i daje siromašnima, bit će spašena. Pogreška u razmišljanju javlja se kad se pretpostavi da su svi ovi drugi rezultati poput „krštenja, pohađanja crkve, davanja siromasima“ potrebni da bi netko bio spašen. Iako mogu biti dokaz spasenja, nisu uvjet za spasenje. (Za detaljnije objašnjenje ove logičke pogreške, molimo pogledajte pitanje: Uči li Marko 16,16 da je krštenje neophodno za spasenje?).
Činjenica da krštenje nije potrebno da bismo primili oproštenje i dar Duha Svetoga također treba biti očita kroz jednostavno daljnje čitanje knjige Djela. U Djelima 10,43, Petar kaže Korneliju da „po imenu njegovu svaki koji vjeruje u nj prima oproštenje grijeha“ (molimo zapazite da se ništa u ovom trenutku ne spominje u vezi krštenja, a ipak Petar povezuje vjeru u Krista sa činom primanja oproštenja grijeha). Sljedeće što se događa jest da nakon što su povjerovali u Petrovu poruku o Kristu, „siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ“ (Djela 10,44). Tek nakon što su povjerovali te stoga primili oproštenje njihovih grijeha i dar Duha Svetoga, Kornelije i njegov dom su se krstili (Djela 10,47-48). Kontekst i odlomak su veoma jasni; Kornelije i njegov dom su primili i oproštenje grijeha i Duha Svetoga prije nego što su se krstili. Zapravo, razlog zašto je Petar dopustio da se krste jest taj da su pokazali dokaz primanja Duha Svetoga, isto kao što su ga imali Petar i židovski vjernici.
Zaključno, Djela 2,38 ne uče da je krštenje neophodno za spasenje. Iako je krštenje važno kao znak da je osoba opravdana vjerom i kao javna izjava njezine vjere u Krista i članstvo u lokalnom tijelu vjernika, ono nije sredstvo za otpuštanje ili oproštenje grijeha. Biblija je veoma jasna da smo spašeni samo milošću po vjeri samo u Krista (Ivan 1,12; Ivan 3,16; Djela 16,31; Rimljanima 3,21-30; Rimljanima 4,5; Rimljanima 10,9-10; Efežanima 2,8-10; Filipljanima 3,9; Galaćanima 2,16).
English
Uče li Djela 2,38 da je krštenje neophodno za spasenje?
