Pitanje
Što Biblija kaže o darivanju organa?
Odgovor
Biblija se posebno ne bavi pitanjem transplantacije organa. Očito da je transplantacija organa bila nepoznata u biblijska vremena. Međutim, postoje stihovi koji ilustriraju široka načela koja se mogu primijeniti. Jedan od najuvjerljivijih argumenata za darivanje organa je ljubav i suosjećanje koje takav čin pokazuje prema drugima. Zapovijed „ljubi svoga bližnjega“ izrekli su Isus (Matej 5,43-48), Pavao (Rimljanima 13,9) i Jakov (Jakovljeva 2,8), ali zapravo se može pratiti unazad sve do Levitskog zakonika 19,18. Od najranijih dana u Starom zavjetu, Božjem narodu je bilo naređeno da pokazuje ljubav prema Bogu kao i prema svojim bližnjima. Biti voljan donirati organ iz vlastitog tijela čini se ekstremnim primjerom nesebične žrtve za drugoga.
Najbolji primjer za to imamo u žrtvi koju je Isus Krist podnio kad je predao svoje tijelo za cijelo čovječanstvo. Ivan je dobro sažeo zapovijed kada je napisao: „Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi trebamo ljubiti jedan drugoga“ (1. Ivanova 4,11). Dok je Isus pokušavao prenijeti ovu poruku bezuvjetne ljubavi prema drugima, govorio je o brizi za gladne, žedne, beskućnike, gole, bolesne i zatočene (Matej 25,35-46). Zatim je pojasnio: „Zaista, kažem vam: Što god ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili“ (Matej 25,40). Isus je također upotrijebio prispodobu o dobrom Samaritancu (Luka 10,25-37) kako bi nas poučio da mi, kao kršćani, trebamo biti ljubazni i pokazivati ljubav prema svima. Ako neka praksa ili postupak nije u suprotnosti s biblijskim načelima, tada se treba smatrati dopuštenim i vjerni kršćani mogu ih podržati.
Neki ljudi na donaciju organa gledaju kao na krajnji oblik sakaćenja ljudskog tijela. Često se odlomci kao što je 1. Korinćanima 6,19-20 koriste za obranu ideje da se organi ne bi trebali vaditi iz tijela osobe. Kao upravitelji Božje kreacije trebali bismo se prema svojim tijelima odnositi s poštovanjem i suzdržavati se od svega što im šteti. Međutim, kada je Pavao napisao te riječi kršćanima u Korintu, rekao je: „Stoga proslavite Boga u svome tijelu, i u duhu svome, koji su Božji“ (1. Korinćanima 6,20), ukazujući da je to nešto što je trebalo izvršavati dok je pojedinac još bio živ. U drugoj apostolovoj poslanici crkvi u Korintu, podsjetio ih je: „Jer znamo da, ako se naša zemaljska kuća ovoga prebivališta razruši, imamo zdanje od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću u nebesima“ ( 2. Korinćanima 5,1). Jedna od najvećih briga među kršćanima je koncept da cijelo tijelo treba biti prisutno i sačuvano na neki način za uskrsnuće. Stoga mnogi kršćani oklijevaju donirati organe jer vjeruju da samo uskrsnuće zahtijeva „cjelovito“ tijelo. Međutim, nakon što su Adam i Eva sagriješili u Edenskom vrtu, Bog je rekao Adamu: „U znoju svoga lica kruh ćeš jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer si iz nje bio uzet: jer prah si i u prah ćeš se vratiti“ (Postanak 3,19). Time je Bog rekao da će se jednog dana naša zemaljska tijela vratiti u tlo.
Pavao je, pišući Korinćanima, dao neke uvide u razliku između fizičkog tijela u trenutku smrti (kojim se može raspolagati na razne načine) i duhovnog tijela uskrsnuća (1. Korinćanima 15,35-49) . Koristio je analogiju razlike između sjemena i proizvoda tog sjemena kako bi ilustrirao razliku između zemaljskog tijela i uskrslog tijela. Zatim je nastavio komentirati: „Sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno. Postoji tijelo naravno i postoji tijelo duhovno“ (1. Korinćanima 15,44). Ako vjerujemo da tijela uskrsla pri uskrsnuću predstavljaju jednostavno „ponovno preuzimanje“ naših zemaljskih tijela, tada posjedujemo lažni koncept našeg uskrsnuća kako je predstavljeno u Bibliji. Rečeno nam je da zemaljsko tijelo, „tijelo i krv“, neće ući u nebesku baštinu (1. Korinćanima 15,50). Na temelju ovih činjenica, kršćani se ne bi trebali bojati ili odbaciti donaciju organa samo u pokušaju da očuvaju fizičko tijelo netaknutim za uskrsnuće.
English
Što Biblija kaže o darivanju organa?
