Druga poslanica Korinćanima
Autor: 2. Korinćanima 1:1 označava apostola Pavla, a možda i Timoteja, kao autora Druge poslanice Korinćanima.Vrijeme pisanja: Druga poslanica Korinćanima vjerojatno je bila napisana između 55. i 57. godine.
Vrijeme pisanja: Crkva u Korintu počela je 52. godine kada je Pavao posjetio taj grad na svom drugom misijskom putovanju. Tom prilikom tamo je ostao godinu i pol, odnosno bilo je to prvo mjesto gdje je mogao ostati koliko god je htio. Zapis toga posjeta i osnivanja crkve nalazimo u Djelima apostolskim 18:1-18.
U svome drugom pismu Korinćanima, Pavao je izrazio svoje olakšanje i radost zbog toga što su Korinćani primili njegovo „strogo“ pismo (koje je sada izgubljeno) u pozitivnom smislu. To pismo oslovilo je pitanja koja su izazivali podjelu u crkvi, posebice dolazak samozvanih (lažnih) apostola (2. Korinćanima 11:13) koji su napadali Pavlov karakter, sijali neslogu među vjernicima i naučavali lažan nauk. Izgleda da su oni dovodili u pitanje njegovu vjerodostojnost (2. Korinćanima 1:15-17), njegove retoričke sposobnosti (2. Korinćanima 10:10; 11:6) i njegovu nespremnost da prihvati financijsku potporu od crkve u Korintu (2. Korinćanima 11:7-9; 12:13). Također, postojali su neki ljudi koji se nisu pokajali za svoje razuzdano ponašanje (2. Korinćanima 12:20-21).
Pavao je bio presretan kada je od Tita saznao da se većina Korinćana pokajala zbog toga što su se pobunili protiv Pavla (2. Korinćanima 2:12-13; 7:5-9). Apostol ih je zato ohrabrio iskazom svoje iskrene ljubavi (2. Korinćanima 7:3-16). Također je želio obraniti svoje apostolstvo, jer su neki u crkvi vjerojatno dovodili u pitanje njegov autoritet (2. Korinćanima 13:3).
Ključni stihovi: 2. Korinćanima 3:5: „To ne znači da bismo sami po sebi bili sposobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas.“
2. Korinćanima 3:18: „A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.“
2. Korinćanima 5:17: „Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.“
2. Korinćanima 5:21: „Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.“
2. Korinćanima 10:5: „Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu.“
2. Korinćanima 13:4: „Istina, razapet bî zbog slabosti, ali živi snagom Božjom. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo se snagom Božjom s njim pokazati živima prema vama.“
Sažetak: Nakon što je pozdravio vjernike u crkvi u Korintu te im objasnio zašto ih nije posjetio kao što je prvotno naumio (vidi 1:3–2:2), Pavao objašnjava narav svoje službe. Pobjeda kroz Krista i iskrenost pred Bogom bila su obilježja njegove službe crkvama (2:14-17). On uspoređuje slavnu službu Kristove pravednosti sa „službom osode“ koja je Zakon (vidi 3:9), te obznanjuje svoju vjeru u vjerodostojnost svoje službe unatoč intenzivnom progonstvu (4:8-18). Peto poglavlje daje nacrt osnova kršćanske vjere: nova narav (s. 17) i zamjena našega grijeha za Kristovu pravednost (s. 21).
U šestom i sedmom poglavlju Pavao brani sebe i svoju službu, uvjeravajući Korinćane još jednom u svoju iskrenu ljubav prema njima, a usput ih poziva na pokajanje i posvećeni život. U osmom i devetom poglavlju Pavao potiče vjernike u Korintu da slijede primjer braće iz Makedonije, te da budu darežljivi svetima koji su u potrebi. On ih uči načelima i nagradama davanja milostinje.
Pavao svoje pismo završava ponovnom uspostavom svoga autoriteta među njima (10. poglavlje) te zabrinutošću hoće li mu oni biti vjerni u svjetlu žestokog protivljenja od strane lažnih apostolâ. On naziva sebe „luđakom“ jer se treba nevoljko hvaliti svojim kvalifikacijama i patnjama za Krista (11. poglavlje). Njegova poslanica završava opisom vizije neba koju je doživio i „trnom u tijelu“ koji mu je Bog dao da ostane ponizan (12. poglavlje). Posljednje poglavlje sadrži njegov poticaj Korinćanima da se preispitaju i saznaju je li njihova vjera stvarna, te završava blagoslovom ljubavi i mira.
Veze: Kroz sve svoje poslanice, Pavao često spominje Mojsijev zakon, kojega uspoređuje s nenadmašivom veličinom evanđelja Isusa Krista i spasenja po milosti. U 2. Korinćanima 3:4-11, Pavao uspoređuje starozavjetni zakon s Novim savezom milosti, pritom govoreći o Zakonu kao onome što „ubija“ dok Duh daje život. Zakon je „u službi smrti, koja je u kamenje urezana slovima“ (s. 7; Izlazak 24:12) jer donosi isključivo spoznaju o grijehu i njegovu osudu. Slava zakona je u tome što odražava Božju slavu, ali služba Duha je puno slavnija od službe Zakona, jer ona odražava Njegovo milosrđe, milost i ljubav u tome što je dala Krista kao ispunjenje Zakona.
Primjena: Ova poslanica sadrži najviše biografskih detalja, a najmanje doktrine između svih drugih Pavlovih poslanica. Ona nam više govori o Pavlu kao osobi i službeniku evanđelja od bilo koje druge poslanice. Ipak, postoje neke stvari koje možemo uzeti iz ovoga pisma i primijeniti na naše živote. Prvo je upravljanje, ne samo novcem, nego i vremenom. Makedonci nisu samo davali darežljivo, nego „su i sami sebe predali u prvome redu Gospodinu, pa onda nama zbog Božje volje“ (2. Korinćanima 8:5). Na isti način bismo i mi trebali posvetiti Gospodinu ne samo ono što imamo, nego i sve što jesmo. Njemu zapravo nije potreban naš novac. On je svemoćan! On želi naša srca, i to srca koja mu žele služiti, ugađati mu i voljeti ga. Upraviteljstvo i davanje Bogu više je od samoga novca. Istina je, Bog želi da izdvajamo dio našega prihoda, te obećava da će nas blagosloviti kada ga darivamo. Međutim, Bog želi više od toga. On želi 100%. Želi da mu damo sve što jesmo. Naše živote bismo trebali provoditi u služenju našega Oca. Ne bismo mu trebali davati samo naš novac, nego bi i sami naši životi trebali biti odraz njegova karaktera. Trebamo u prvome redu predati sebe Gospodinu, zatim crkvi i djelu službe Isusa Krista.
English
Druga poslanica Korinćanima
