Pitanje
Koje su duhovne discipline?
Odgovor
Disciplina se definira kao „obuka sa ciljem da stvori specifičan karakter ili obrazac ponašanja". Disciplina nije dio grešne prirode, ali je prirodna komponenta kršćanskog života. Ustvari, gotovo se ništa značajno u našem životu nikada ne postiže bez toga. Duhovne discipline mogu se opisati kao ona ponašanja koja potiču naš duhovni rast i omogućuju nam da rastemo do duhovne zrelosti. Taj se proces duhovnog rasta i razvoja počinje odvijati onog trenutka kada se osoba susretne s uskrslim Kristom i dođe k Njemu radi spasenja.
Svrha duhovne discipline je razvoj našeg unutarnjeg bića, onoga koje Krist preobražava prilikom spasenja (2. Korinćanima 5,17). Otkupljeni vjernici doživljavaju potpunu obnovu cijele osobe iznutra, uključujući razlike u mišljenju, osjećajima i karakteru koji se mogu sporije očitovati u našem izvanjskom ponašanju. To je Pavao imao na umu kad je govorio o svlačenju „staroga čovjeka" i odijevanju novog, „koji se obnavlja za spoznaju prema slici Onoga koji ga stvori" (Kološanima 3,9-10).
Danas postoji mnoštvo popularnih programa i knjiga o duhovnim disciplinama, ali neki idu predaleko od Biblije u nastojanju da naglase različite metode discipliniranja sebe. Neke od tih metoda graniče s mističnim i izvanbiblijskim, ponekad zadirući u područja istočnog misticizma, katoličkog misticizma i filozofije New Agea. Iz ovog pokreta proizašle su nebiblijske prakse poput „slušanja" Božjeg glasa i udisanja/natapanja/kontemplativne molitve. Najbolji način da se izbjegne pogreška u razumijevanju duhovnih disciplina jest držati se jasnih biblijskih zapovijedi danih svim kršćanima da uranjaju u Božju Riječ u kojoj nam Bog govori, kao i molitvu pomoću koje razgovaramo s Njim.
Najvažnija disciplina je ona koja uključuje Božju Riječ, odnosno čitanje, proučavanje, pamćenje i razmišljanje o stihovima. Ako se ta disciplina zanemari, nijedan drugi napor da se discipliniramo neće biti uspješan jer jednostavno nemamo snagu da nadvladamo protivljenje grešne prirode u kojoj prebivaju naše nove prirode. Niti imamo snagu da nadvladamo protivljenje demonskih utjecaja čiji je cilj uvijek da nas razdvoji od jedinog sredstva duhovnog rasta, Božje Riječi. Pavao je podsjećao Timoteja na nerazdvojivu prirodu Svetog pisma koje proizlazi doslovno iz Božjih usta, tj. „od Boga nadahnuto" i kao takvo sadrži samu Božju snagu (2. Timoteju 3,16-17). Također naziva evanđelje „silom Božjom" (Rimljanima 1,16) i potiče kršćane da uzmu „mač Duha, to jest riječ Božju" kao naše jedino napadačko duhovno oružje protiv demonskih sila (Efežanima 6,17). Moramo započeti svaki napor u duhovnoj disciplini s jedinim izvorom sile, Božjom Riječi.
Također je bitno pamćenje Svetog pisma. Uvijek imamo slobodu izbora onoga što ćemo dopustiti u naš um. Imajući to u vidu, pamćenje je od ključne važnosti. Ako doista vjerujemo da je Biblija Božja Riječ, kako je ne bismo pamtili? Pamćenje nam omogućuje da ju stalno držimo u prvom planu svog uma, a to nam omogućuje da reagiramo na sve životne okolnosti u skladu s njenim propisima. Jedan od najmoćnijih stihova Pisma koji se odnosi na potrebu pamćenja nalazi se u Jošui 1,8: „Neka se ova Knjiga Zakona ne miče s usta tvojih, nego razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi pazio da izvršiš sve što je u njoj napisano; jer tada ćeš put svoj okruniti uspjehom i tada ćeš napredovati." Kroz disciplinu pamćenja omogućeno nam je učinkovitije moliti i rezonirati. To nam zauzvrat omogućava da „budemo uspješni i napredujemo" na način na koji Bog definira „uspjeh" za nas. Kad hodamo Njegovim putevima i u Njegovoj volji, prožeti smo novim unutarnjim bićem ispunjenim Duhom, onim srca poput Božjeg.
Druga je disciplina molitva. Naše molitve su duhovno zajedništvo s Bogom putem zahvaljivanja, štovanja, vapaja, molitve i priznanja. Čudesna stvar molitve je da nas Bog susreće tamo gdje jesmo. Dolazi k nama i vodi nas u dublji, stvarniji odnos sa sobom, ne motiviran krivnjom, nego vođen Njegovom ljubavlju. Molitva nas mijenja. Molitva mijenja živote. Molitva mijenja povijest. Naš sveznajući Bog nas uistinu potiče da se želimo uskladiti s Isusom i Njegovom voljom za naš život. Bog nam se polako i milostivo otkriva dok se molimo, a upravo u tim trenucima možemo dublje razumjeti i iskusiti Njegovu ljubav. Naravno, jedan od glavnih rezultata disciplinirane molitve je odgovorena molitva. No, istina, sve je to sekundarno u odnosu na stvarnu svrhu molitve, a to je neprestano i vječno zajedništvo s Bogom.
Kombinacija duhovne discipline molitve i Riječi pružit će nam zahvalni program koji vodi do pobožnog življenja, veličanja, predanosti, služenja i slavljenja našega spasenja i Boga koji ga je pružio. Kroz ove discipline omogućuje nam se da poslušamo Božju zapovijed: „…sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja. Jer Bog je taj koji iz svoje dobrohotnosti izvodi u vama i htijenje i djelovanje" (Filipljanima 2,12-13).
English
Koje su duhovne discipline?
