Pitanje
Što je Eutifronova dilema?
Odgovor
Platonovo poznato pitanje koje se odnosi na prirodu dobrote glasi: Je li nešto dobro zato što Bog kaže da je dobro ili Bog kaže da je dobro zato što je dobro? To je pitanje poznato kao Eutifronova dilema (nazvana po liku Eutifron u Platonovom „sokratskom dijalogu" na temu dobrote).
Problem koji ovo pitanje izaziva kod kršćanina je dvoznačan. Prvo, ako je nešto dobro samo zato što Bog kaže da jest, onda bi Bog mogao reći da je sve bilo dobro i bit će dobro. To može uključivati ono za što instinktivno znamo da je zlo, poput silovanja ili ubojstva. Ali ne želimo moral temeljen na Božjim proizvoljnim objavama, pa ovaj izbor za vjernika izgleda loš. Međutim, ako Bog jednostavno izvještava o nečemu kao dobrom, onda On više nije standard za dobrotu i djeluje kao da je pod kontrolom nekih izvanjskih standarda. Ipak, ne želimo da iznad Boga postoji standard kojem se moramo pokloniti, tako da ni ovaj odgovor ne izgleda privlačno. Otuda dilema.
Postoji, međutim, i treća opcija. Kao kršćani bismo trebali afirmirati i Božju suverenost i Njegovu neizvedenu dobrotu. Stoga ne želimo standard koji je proizvoljan, niti onaj koji postoji izvan ili iznad Boga. Srećom, Bog je ujedno suveren i dobar. Zato sama Božja priroda može poslužiti kao standard dobrote, a Bog može svoje objave dobrote temeljiti na samome sebi. Božja priroda je nepromjenjiva i u potpunosti dobra; prema tome, Njegova volja nije proizvoljna, a Njegove su objave uvijek istinite. To rješava oba problema.
Kako je Bog standard dobrote? On je stvoritelj. Dobrota nečega određena je svrhom. Tupi nož nije dobar nož jer je svrha noža rezanje. Krutost je loša za cipelu, međutim, dobra cipela je ona koja je udobna i podupire stopalo. Bog kao stvoritelj određuje sve svrhe svoje kreacije. Ono što stvara je svrhovito, a sve što stoji na putu toj svrsi je loše. Silovanje je zlo jer to nije ono za što je seks stvoren. Ubojstvo je zlo jer nije svrha ljudi samovoljno odlučivati kada bi ljudi trebali umrijeti. (Imajte na umu da to ne mora nužno poništavati sve smrtne slučajeve, kao što su smrtna kazna ili rat. Ako je Bog odredio smjernice za te radnje, to se više ne izvršava proizvoljnom ljudskom voljom.)
Zaključno, nešto je dobro u mjeri u kojoj ispunjava svoju svrhu. Budući da je Bog stvoritelj svega, prema svojoj dobroj prirodi, On je stoga i standard i objavitelj dobrote.
English
Što je Eutifronova dilema?
