Evanđelje po Ivanu
Autor: Ivan 21:20-24 opisuje autora kao „učenika koga je Isus ljubio“, a povijesni i unutarnji razlozi daju nam naslutiti da se radi o apostolu Ivanu, jednome od Zebedejevih sinova (Luk 5:10).Vrijeme pisanja: Otkriće komadića papirusa koji je datiran oko 135. godine zahtijeva da je ovo Evanđelje bilo napisano, prepisivano i da je zatim kružilo prije toga vremena. Premda neki vjeruju da je bilo napisano prije uništenja Jeruzalema (70. g), 85.- 90. godine je prihvatljivije vrijeme njegova nastanka.
Svrha pisanja: Ivan 20:31 na sljedeći način izražava svrhu pisanja toga Evanđelja: „A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.“ Za razliku od tri sinoptička Evanđeljâ, Ivanova svrha nije kronološki prikaz Kristova života, nego prikaz Njegova božanstva. Ivan nije samo želio osnažiti vjeru drugog naraštaja vjernika i privesti druge k vjeri, nego je ujedno htio ispraviti lažno učenje koje se širilo. Ivan je naglasio da je Isus Krist „Sin Božji“, odnosno, da je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, nasuprot lažnoj nauci prema kojoj je „Krist duh“ sišao na čovjeka Isusa prilikom Njegova krštenja i napustio ga u trenutku raspeća.
Ključni stihovi: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog ... I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Ivan 1:1, 14)
„Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te reče: 'Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!'“ (Ivan 1:29)
„Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Ivan 3:16)
„Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga koga je on poslao.“ (Ivan 6:29).
„Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. – Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.“ (Ivan 10:10).
„Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.“ (Ivan 10:28)
„Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?“(Ivan 11:25-26)
„Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.“ (Ivan 13:35)
„Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14:6)
„Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: 'Pokaži nam Oca!'?“ (Ivan 14:9)
„Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.“ (Ivan 17:17)
„Kad Isus uze ocat, reče: 'Svršeno je!' te nakloni glavu i – predade duh.“ (Ivan 19:30)
„Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!'“ (Ivan 20:29)
Sažetak: Evanđelje po Ivanu izabralo je svega sedam čuda kako bi pokazalo Kristovo božanstvo i kako bi opisalo Njegovu službu. Neke od tih znakova i priča nalazimo samo u Ivanu. Njegovo Evanđelje ima najviše teoloških tema, a često iznosi razloge za događaje koji se spominju u drugim Evanđeljima. Ono puno govori o dolazećoj službi Svetoga Duha nakon Njegova uzdignuća. Postoje riječi ili izrazi koje Ivan često koristi kako bi nam istaknuo teme koje se ponavljaju u njegovu Evanđelju: vjerovati, svjedočiti, Tješitelj, život – smrt, svjetlo – tama, Ja Jesam (Isus jest „Ja Jesam“), te ljubav.
Ivanovo Evanđelje Krista ne prikazuje od Njegova rođenja, nego od „početka“ kao „Riječ“ (Logos) koja je, kao Božanstvo, bila uključena u svakom aspektu stvaranja (1:1-3) i koja je kasnije postala Tijelom (1:14) kako bi On mogao uzeti naše grijehe kao besprijekorno žrtveno Janje (Ivan 1:29). Ivan je odabrao duhovne razgovore kako bi pokazao da je Isus Mesija (4:26) i da bi objasnio kako se čovjek može spasiti po Njegovoj zamjenskoj žrtvi na križu (3:14-16). Židovski vođe su se opetovano ljutili na Njega zato što ih je ispravljao (2:13-16), liječio u subotu i prisvajao karakteristike koje pripadaju Bogu (5:18; 8:56-59; 9:6, 16; 10:33). Isus je pripremio svoje učenike za svoju nadolazeću smrt i za njihovu službu nakon Njegova uskrsnuća i uzašašća (Ivan 14-17). Potom je svojevoljno umro na križu umjesto nas (10:15-18), u cijelosti platio naše grijehe (19:30) tako da tko god se pouzdaje u Njega kao svoga Spasitelja od grijeha bit će spašen (Ivan 3:14-16). Potom je uskrsnuo iz mrtvih, čime je uvjerio čak i najskeptičnije svoje učenike da je Bog i Gospodar (20:24-29).
Veze: Ivanov prikaz Isusa kao Boga Staroga zavjeta najnaglašenije se vidi u Isusovih sedam „Ja Jesam“ izjava. On je „Kruh života“ (Ivan 6:35), koji je Bog providio kako bi nahranio duše Njegova naroda, kao što je providio manu s neba da nahrani Izraelce u pustinji (Izlazak 16:11-36). Isus je „Svjetlo svijeta“ (Ivan 8:12), isto Svjetlo koje je Bog obećao svome narodu u Starom zavjetu (Izaija 30:26, 60:19-22) i koje će svoj vrhunac doživjeti u Novom Jeruzalemu kada će Krist, Janje, biti njegovo Svjetlo (Otkrivenje 21:23). Dvije „Ja Jesam“ izjave odnose se na Isusa kao „Dobroga pastira“ i kao „Vrata ovcama“. Ovdje nalazimo jasne pokazatelje na Isusa kao Boga Staroga zavjeta, Pastira Izraela (Psalam 23:1; 80:1; Jeremija 31:10; Ezekiel 34:23) i, kao jedina Vrata koja vode u ovčinjak, jedini način spasenja.
Židovi su vjerovali u uskrsnuće i u suštini su koristili tu doktrinu ne bi li naveli Isusa da izrekne izjave koje bi mogli koristiti protiv Njega. Međutim, Njegova izjava na Lazarovu grobu, „Ja sam uskrsnuće i život“ (Ivan 11:25), sigurno ih je zaprepastila. On je za sebe tvrdio da je uzročnik uskrsnuća i da ima moć nad životom i smrću. Takvo što za sebe ne može tvrditi nitko drugi doli samo Bog. Nadalje, Njegova tvrdnja da je „put, istina i život“ (Ivan 14:6) služila je kao očigledna poveznica sa Starim zavjetom. „Sveti put“ o kojem prorokuje Izaija u 35:8 pripada Njemu. On je zasnovao Grad istine (KS: „Grad vjernosti“) iz Zaharije 8:3 kada je On, koji je i sam „istina“, bio u Jeruzalemu i kada su On i Njegovi apostoli propovijedali istine Evanđelja. Također, kao „Život“, On je potvrdio svoje božanstvo, kao Stvoritelj života, utjelovljeni Bog (Ivan 1:1-3). Konačno, kao „pravi Trs“ (Ivan 15:1, 5) Isus sebe poistovjećuje s izraelskim narodom koji su u mnogim starozavjetnim odlomcima nazvani vinogradom Gospodnjim. Kao pravi Trs izraelskog vinograda, On prikazuje sebe kao Gospodina „pravog Izraela”— svih onih koji mu dođu vjerom, jer „… nisu svi Izraelci pravi Izraelci“ (Rimljanima 9:6).
Primjena: Ivanovo Evanđelje nastavlja ispunjavati svrhu davanja mnoštva korisnih informacija za evangelizaciju (Ivan 3:16 je vjerojatno najpoznatiji stih, čak i ako ga mnogi ne razumiju pravilno) i često se koristi u evangelizacijskim proučavanjima Biblije. U zapisanim susretima Isusa s Nikodemom i sa ženom kod zdenca (poglavlja 3-4), možemo puno naučiti od Isusova modela osobne evangelizacije. Njegove utješne riječi učenicima prije smrti (14:1-6, 16; 16:33) još uvijek su velika utjeha u vremenima kada smrt oduzima naše najmilije koji su umrli u Kristu, kao i Njegova „velikosvećenička molitva“ za vjernike u 17. poglavlju. Ivanov nauk o Kristovom božanstvu (1:1-3, 14; 5:22-23; 8:58; 14:8-9; 20:28 itd.) od velike su koristi kada se susrećemo s lažnim naukom nekih kultova koji smatraju da Isus nije pravi Bog.
English
Evanđelje po Ivanu
