Evanđelje po Luki
Autor: Evanđelje po Luki ne navodi tko je njegov autor. Iz Evanđelja po Luki 1:1-4 i Djela apostolskih 1:1-3 je jasno da je isti autor napisao oba djela, te je oba uputio „preuzvišenom Teofilu“, koji je vjerojatno bio rimski dostojanstvenik. Najranija predaja crkve veli da je i Evanđelje po Luki i Djela apostolska napisao Luka, liječnik i bliski suradnik apostola Pavla (Kološanima 4:14; 2. Timoteju 4:11). To znači da je Luka jedini nežidov koji je napisao neku knjigu Svetoga pisma.Vrijeme pisanja: Evanđelje po Luki najvjerojatnije je bilo napisano između 58. i 65. godine.
Svrha pisanja: Kao što je slučaj s druga dva sinoptičara – Matejem i Markom – svrha ovoga Evanđelja jest da objavi Gospodina Isusa Krista i sve što je On „učinio i učio do dana kad je uznesen na nebo“ (Djela 1:1-2). Lukino Evanđelje je jedinstveno u tome da u njemu nalazimo pedantnu povijest – „napisa(nu) po redu“ (Luka 1:3) dosljedno s Lukinim liječničkim umom, tako da je često iznosio detalje koje su drugi evanđelisti izostavljali. Lukina povijest života Velikoga liječnika naglašava Njegovu službu – ali i suosjećanje prema – poganima, Samarijancima, ženama, djeci, carinicima, grješnicima i drugima koje su u Izraelu smatrali izopćenicima iz društva.
Ključni stihovi: Luka 2:4-7: „Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.”
Luka 3:16: „Ivan svima izjavi: 'Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“
Luka 4:18-19, 21: „‘Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.' … ’Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.'“
Luka 18:31-33: „Zatim povede sa sobom Dvanaestoricu te im reče: 'Evo, uzlazimo u Jeruzalem, gdje će se ispuniti sve što su Proroci pisali o Sinu Čovječjemu. Bit će predan poganima, bit će izrugivan, zlostavljen i popljuvan. Bičevat će ga i ubiti. Ali će on treći dan uskrsnuti.’“
Luka 23:33-34: „Kada dođoše na mjesto zvano 'Lubanja', tu razapeše njega i zločince: jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. A Isus je molio: 'Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!'“
Luka 24:1-3: „U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile. Nađoše kamen odmaknut s groba. Uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa.“
Sažetak: Nazvano najljepšom knjigom ikada napisasnom, Lukino Evanđelje počinje pričom o Isusovim roditeljima, o rođenju Njegova rođaka, Ivana Kristitelja, o Marijonom i Josipovom putovanju u Betlehem, gdje se Isus rodio u štalici, o Kristovu rodoslovlju po Mariji. Isusova javna služba otkriva Njegovu savršeno suosjećanje i oproštenje, isprepletući priče o izgubljenu sinu, o bogatašu i Lazaru i o dobrom Samarijancu. Premda mnogi vjeruju u tu nepristranu ljubav koja nadilazi sva ljudska ograničenja, mnogi drugi – posebno vjerski vođe – izazivaju i suprotstavljaju se Isusovim tvrdnjama. Kristovi sljedbenici ohrabruju se da zbroje cijenu učeništva, dok Njegovi neprijatelji traže Njegovu smrt na križu. Konačno, Isusa izdaju, sude mu i osuđuju, te raspinju. Međutim, grob ga nije mogao zadržati! Njegovo uskrsnuće jamči nastavak Njegove službe i spašavanja izgubljenih.
Veze: Kao nežidov, Luka puno rjeđe citira Stari zavjet u usporedbi s Matejevim Evanđeljem, a većina starozavjetnih referenci nalazimo u riječima koje izgovara Isus, a ne Luka kao pripovjedač. Isus je koristio Stari zavjet da se obrani od Sotonskih napada, odgovarajući mu: „Pisano je“ (Luka 4:1-13); da istakne sebe kao obećanog Mesiju (Luka 4:17-21); da podsjeti farizeje da ne mogu držati sav Zakon i da im je potreban Spasitelj (Luka 10:25-28, 18:18-27); i da bi ih zbunio u njihovu znanju kada su ga pokušali uhvatiti u stupicu i prevariti (Luka 20).
Primjena: Luka nam daje predivan portret našeg suosjećajnog Spasitelja. Isus nije osjećao odbojnost prema siromašnima i potrebitima. Čak, štoviše, oni su bili glavni fokus njegove službe. Izrael je u Isusovo vrijeme bilo jako klasnosvjesno društvo. Slabi i ugnjetavani bili su doslovno nemoćni poboljšati svoju sudbinu u životu i bili su posebno otvoreni poruci da „blizu je Kraljevstvo Božje“ (Luka 10:9). To je poruka koju moramo pronositi onima oko nas koji ju očajnički trebaju. Čak i u razmjerno bogatim zemljama – možda čak i više – duhovne potrebe su strašne. Kršćani moraju slijediti Isusov primjer i donositi Radosnu vijest spasenja duhovno siromašnima i potrebitima. Božje kraljevstvo je blizu, a vrijeme je sve kraće.
English
Evanđelje po Luki
