Pitanje
Što je evanđelje uključivosti?
Odgovor
Evanđelje uključivosti jednostavno je stara hereza univerzalizma pod novim imenom. Univerzalizam je uvjerenje da će se na kraju svi ljudi spasiti i ići u nebo. Evanđelje uključivosti, kao što uči Carlton Pearson i drugi, obuhvaća nekoliko lažnih uvjerenja:
(1) Evanđelje uključivosti kaže da je smrt i uskrsnuće Isusa Krista platilo cijenu za cijelo čovječanstvo kako bi zadobili vječni život u nebu bez ikakve potrebe za pokajanjem.
(2) Evanđelje uključivosti uči da je spasenje bezuvjetno i da ne zahtijeva čak ni vjeru u Isusa Krista koji je podmirio dug za grijeh čovječanstva.
(3) Evanđelje uključivosti vjeruje da je cijelom čovječanstvu suđen život na nebu, bez obzira jesu li ljudi toga svjesni ili ne.
(4) Evanđelje uključivosti izjavljuje da će cijelo čovječanstvo ići u nebo, bez obzira na vjersku pripadnost.
(5) Na kraju, evanđelje uključivosti smatra da će samo oni koji namjerno i svjesno odbacuju milost Božju – nakon što su „okusili plod“ Njegove milosti – provesti vječnost odvojeno od Boga.
Evanđelje uključivosti je u suprotnosti s jasnim Isusovim učenjima i Biblijom. U Ivanovom evanđelju, Isus jasno kaže da je jedini put do spasenja po Njemu (Ivan 14,6). Bog je poslao Isusa u svijet da omogući spasenje za palo čovječanstvo, ali to je spasenje dostupno samo onima koji polože svoju vjeru u Isusa Krista kao Božje podmirenje za njihov grijeh (Ivan 3,16). Apostoli ponavljaju ovu poruku (Efežanima 2,8-9; 1. Petrova 1,8-9; 1. Ivanova 5,13). Vjera u Isusa Krista znači da više ne nastojimo zadobiti spasenje na temelju djela, već se pouzdajemo da je ono što je Isus učinio bilo dovoljno da nam omogući spasenje.
U suradnji s vjerom dolazi do pokajanja. Pokajanje je promjena svijesti o vašem grijehu i potreba za spasenjem po vjeri u Krista (Djela 2,38). Čin pokajanja je kada priznamo pred Bogom da smo grešnici koji su nesposobni zaraditi spasenje na svoj način, stoga se kajemo za naše grijehe (grčka riječ za „pokajati“ doslovno znači „promijeniti mišljenje“) – odvraćamo se od njih – i tražimo Krista po vjeri.
Isus nudi spasenje svakome tko je spreman pokajati se i vjerovati (Ivan 3,16). Međutim, sam Isus je rekao da neće svi vjerovati (Matej 7,13-14; Ivan 3,19). Nitko ne voli misliti kako Bog koji je pun ljubavi i milosti šalje ljude u pakao, ali to je upravo ono što Biblija uči. Isus je rekao da će Sin Čovječji na kraju odvojiti narode kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Ovce (koje predstavljaju one koji imaju sigurno spasenje po vjeri u Isusa Krista) idu u kraljevstvo s Isusom. Jarci (koji predstavljaju one koji odbacuju spasenje koje Isus nudi) idu u pakao, koji se opisuje kao oganj vječni (Matej 25,31-46).
To učenje vrijeđa mnoge, te umjesto da usuglase svoje mišljenje s jasnim učenjem Božje Riječi, neki mijenjaju ono što Biblija kaže i šire lažni nauk. Primjer toga je evanđelje uključivosti.
Ovo su neki dodatni argumenti protiv evanđelja uključivosti:
(1) Ako se vjera i pokajanje ne traže da bi se primio dar spasenja, zašto je onda Novi zavjet pun poziva na pokajanje i polaganja svoje vjere u Isusa Krista?
(2) Ako spasenje ne zahtijeva vjeru u dovršeno Kristovo djelo na križu, zašto se onda Isus podvrgnuo takvoj ponižavajućoj i intenzivno bolnoj smrti? Bog je jednostavno svima mogao dati „božanski oprost“.
(3) Ako svi idu u nebo bez obzira jesu li toga svjesni ili ne, koja je onda uloga slobodne volje? Hoće li ateist koji provede svoj život odbacujući Boga, Bibliju, Isusa i kršćanstvo biti odvučen u nebo protiv svoje volje? Izgleda da evanđelje uključivosti ukazuje da će nebo biti puno ljudi koji nužno ne žele biti ondje.
(4) Kako svi ljudi mogu ići u nebo unatoč vjerskoj pripadnosti ako postoje mnoge religije koje se drže proturječnih tvrdnji? Primjerice, što je s ljudima koji vjeruju u nešto potpuno drugačije o životu nakon smrti, kao što su reinkarnacija ili anihilacionizam (tj. ideja da nakon smrti prestajemo postojati)?
(5) Konačno, ako oni koji otvoreno odbacuju Božju milost ne idu u nebo, onda teško da je to evanđelje uključivosti, zar ne? Ako svi ljudi ne idu u nebo, onda se to ne zove evanđelje uključivosti, jer ipak uključuje nekoga.
Apostol Pavao je poruku evanđelja nazvao „mirisom smrti“ (2. Korinćanima 2,16). Ono što je pod time mislio jest da je poruka evanđelja uvredljiva. Govori ljudima istinu o njihovim grijesima i beznadnom stanju bez Krista. Govori ljudima da ne postoji ništa što mogu učiniti kako bi premostili jaz između sebe i Boga. Stoljećima postoje oni (mnogi s dobrim namjerama) koji su pokušali ublažiti poruku evanđelja kako bi zadobili što više ljudi u crkvu. Površinski to izgleda mudro, ali na kraju sve što daje ljudima jest lažni osjećaj sigurnosti. Pavao je rekao da svatko tko propovijeda drugačije evanđelje od onog kojeg je on propovijedao, treba biti proklet (Galaćanima 1,8). To je snažan jezik, ali jednom kad shvatite koliko je poruka evanđelja od vitalne važnosti, također shvaćate koliko je od vitalne važnosti da ju iznosite ispravno. Lažno evanđelje ne spašava nikoga. Sve što radi jest da osuđuje još više ljudi na pakao i izaziva još veću osudu nad onima koji nude laži poput evanđelja uključivosti.
English
Što je evanđelje uključivosti?
