Pitanje
Kako mogu nadvladati grijeh iz navike?
Odgovor
Prvo što treba razmotriti kako nadvladati grijeh iz navike jest primijetiti promjenu, odnosno transformaciju koja se događa kada se osoba spasi. Biblija opisuje prirodnog čovjeka kao „mrtvog u prijestupima i grijesima" (Efežanima 2,1). Kao rezultat Adamovog pada u grijeh, čovjek se rađa duhovno mrtav. U ovom stanju duhovne smrti čovjek nije u stanju i ne želi slijediti Boga i pokoravati mu se, a prirodni grijeh prirodno slijedi. Prirodni čovjek shvaća ono što se tiče Boga kao ludost (1. Korinćanima 2,14) i neprijateljski je raspoložen prema Bogu (Rimljanima 8,7). Kad se osoba spasi, dolazi do transformacije. Apostol Pavao ovo naziva novim stvorenjem (2. Korinćanima 5,17). Od trenutka kada položimo vjeru u Krista, nalazimo se u procesu posvećenja.
Proces posvećenja je onaj pomoću kojeg Duh Sveti suobličuje one koji su u Kristu s Njegovim likom (Rimljanima 8,29). Posvećenje u ovom životu nikada neće biti potpuno, što znači da će se vjernici uvijek boriti s preostalim grijehom. Pavao opisuje ovu borbu protiv grijeha u Rimljanima 7,15-25. U tom odlomku napominje da, iako želi raditi ono što je dobro u Božjim očima, umjesto toga često čini ono što je zlo. Čini zlo koje ne želi činiti i ne čini dobro koje želi činiti. Time opisuje borbu svakog kršćanina s grijehom.
Jakov kaže da svi griješimo na mnogo načina (Jakovljeva 3,2). Iskustvo nam govori kako se različito borimo s grijehom, možda je neki grijeh veća zamka jednom vjerniku nego drugom. Za neke to može biti bijes, dok je za druge to ogovaranje ili laganje. Grijeh koji nam je posebno teško nadvladati mogli bismo nazvati grijehom „opsjedanja" ili grijehom „iz navike". Ti opsjedajući grijesi često su, ali ne isključivo, navike koje smo razvijali tijekom svog života kao nevjernici i za njihovo svladavanje potrebno je više milosti i discipline.
Dio procesa nadvladavanja tih grijeha iz navike, ili opsjedajućih grijeha, je prepoznavanje preobražaja koje se uistinu dogodilo kod vjernika. Pavao piše: „Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu Gospodinu našemu" (Rimljanima 6,11). Kada Pavao kaže: „Smatrajte sebe mrtvima grijehu", govori nam da se sjetimo da je našim dolaskom Kristu sila grijeha slomljena u našim životima. U objašnjenju koristi metaforu ropstva. Nekada smo bili robovi grijeha, ali sada smo robovi pravednosti (Rimljanima 6,17-18). Na križu je slomljena sila grijeha, a kad postanemo kršćani, oslobođeni smo grijeha koji vlada nad nama. Stoga, kada kršćanin griješi, to više nije nužno zbog njegove naravi, nego zato što se dobrovoljno predaje vlasti grijeha (Galaćanima 5,1).
Sljedeći dio procesa jest prepoznavanje naše nesposobnosti da nadvladamo grijeh iz navike i potrebu da se oslonimo na snagu Božjeg Duha Svetoga koji prebiva u nama. Ako se vratimo na Rimljanima 7, Pavao kaže: „Jer znam da u meni, to jest u tijelu mojemu, ne prebiva dobro. Jer htjeti je prisutno u meni, ali činiti dobro — ne nalazim" (Rimljanima 7,18). Kršćanska borba protiv grijeha je ona u kojoj naša sposobnost ne odgovara našoj želji. Zato nam je potrebna snaga Duha Svetoga. Pavao kasnije kaže: „Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji Krista uskrisi od mrtvih oživit će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu koji prebiva u vama" (Rimljanima 8,11). Duh Sveti putem Božje Riječi (Ivan 17,17) izvodi posvećenje u Božjem narodu. Grijeh iz navike nadvladava se kad se podložimo Bogu i odbijemo iskušenja tijela (Jakovljeva 4,7-8).
Drugi dio procesa nadvladavanja grijeha iz navike jest promjena navika koje ga olakšavaju. Moramo zauzeti stav Josipa koji je, kad ga je napala Potifarova žena zahtijevajući da spava s njom, napustio sobu tako brzo da je ostavio svoj ogrtač u njenim rukama (Postanak 39,15). Jednostavno se moramo potruditi da pobjegnemo od onoga što nas iskušava na grijeh, uključujući pristup hrani ako smo skloni prejedanju i pristup pornografiji ako smo u iskušenju seksualnog grijeha. Isus nam govori da odsiječemo ruku ili da izvadimo oko ako nas „sablažnjava" (Matej 5,29-30). To znači ukloniti iz našeg života sve ono što nas tjera na grijeh, čak i kad je to nešto u čemu uživamo. Ukratko, moramo promijeniti navike koje vode u grijeh iz navike.
Na kraju, moramo uroniti u istinu evanđelja. Evanđelje nije samo sredstvo kojim smo spašeni, nego i sredstvo kojim se posvećujemo (Rimljanima 16,25). Ako mislimo da smo spašeni milošću, ali posvećujemo se vlastitim naporima, upadamo u zabludu (Galaćanima 3,1-3). Posvećenje je djelo Božje koliko i opravdanje. Obećanje koje imamo iz Svetog pisma jest da će Onaj koji je započeo dobro djelo u nama dovršiti ga do posljednjeg dana (Filipljanima 1,6).
English
Kako mogu nadvladati grijeh iz navike?
