Pitanje
Individualizam nasuprot kolektivizmu – što kaže Biblija?
Odgovor
Individualizam se može definirati kao stavljanje interesa pojedinca iznad interesa grupe. Ideja kolektivizma je da potrebe grupe imaju prednost nad svakim pojedincem u njoj. Postoje čitave kulture koje su naklonjene prema jednoj od ove dvije filozofije; na primjer, Sjedinjene Države povijesno su poticale individualizam, dok kultura u Južnoj Koreji više naginje kolektivizmu. Je li jedan bolji ili lošiji od drugog sa biblijskog gledišta? Odgovor ne glasi jednostavno: „Tako kaže Gospod." Istina je da Biblija daje primjere i individualizma i kolektivizma.
Individualizam stavlja fokus na činjenje onoga što je najbolje za „mene" bez obzira na učinak koji ima na „grupu". Kolektivizam stavlja fokus na činjenje onoga što je najbolje za „grupu" bez obzira na učinak koji ima na pojedince unutar grupe. Iz biblijske perspektive, nijedna od ovih ideologija – kada se prakticiraju u potpunosti – nije ono što je Bog namijenio. U konačnici, Bog je stvorio ljude radi sebe (Izaija 43,7), a ne radi njih ili bilo koga drugoga. Pobožni fokus bi bio činiti ono što je najbolje za Boga i Njegovo kraljevstvo (Matej 6,33a).
U Bibliji postoje stihovi koji u određenoj mjeri ilustriraju kolektivizam. Kaifino nesvjesno proročanstvo da je „bolje da jedan čovjek umre za puk nego da sav narod propadne" (Ivan 11,50) jedno je od primjera kolektivističke misli. U ranoj crkvi u Jeruzalemu ljudi su prikupljali svoja sredstva i davali onima kojima je potrebno, tako da nikome ništa nije nedostajalo (Djela 2,44-45; 4,32-35). U 2. Korinćanima 8,12-14, Pavao potiče crkvu u Korintu da financijski pomogne crkvi u Jeruzalemu kako bi mogla postojati „jednakost" (s. 13). Ključno je napomenuti u ovim primjerima da su ljudi koji su dali imali izbor u vezi toga. Njihovo je davanje bilo strogo dobrovoljno (Djela 5,4). Nitko nije bio prisiljen davati svoja sredstva u korist grupe, već su to dobrovoljno činili iz ljubavi prema Gospodinu i prema crkvi. Budući da je pojedinac dao prednost grupi, i taj je pojedinac bio blagoslovljen (2. Korinćanima 9,6-8). Ovo načelo Kraljevstva sadrži neke elemente kolektivizma, ali ga nadilazi. Naša motivacija za služenjem crkvi nije samo da koristimo crkvi kao kolektivu; naša motivacija je da ugodimo Bogu (Hebrejima 13,16).
Ostali stihovi u Bibliji ilustriraju vrijednost i značaj pojedinca. U jednoj od svojih prispodoba Isus naglašava važnost uvećanja i dobrog upravljanja onime što nam Bog daje jer smo pojedinačno odgovorni (Luka 19,15). U Luki 15, Isus pripovijeda o pastiru koji je napustio svoje stado da potraži jedno izgubljeno janje i priču o ženi koja pretresa svoju kuću kako bi pronašla dio nasljeđa (vidi Luka 15,3-10). Obje prispodobe prikazuju vrijednost koju Bog pripisuje pojedincu nad grupom. Međutim, kao što smo vidjeli s kolektivizmom, ovi primjeri samo djelomično pokazuju ideju o individualizmu. Bog ponekad vrednuje pojedinca nad grupom jer mu to ugađa i daje slavu. Kad se Bog proslavlja, svi imaju koristi, pojedinci i grupa – zapazite da se u prispodobama iz Luke 15, svaki put kad se nađe izgubljeno, svi raduju (Luka 15,6. 9).
Bog vrednuje ujedno pojedinca i kolektiv. Biblija zapravo ne tvrdi ni da je individualizam ni kolektivizam ispravna ideologija. Umjesto toga, nudi nešto drugo, ilustrirano opisom Tijela Kristova u 1. Korinćanima 12. Pavao nam govori da su pojedini vjernici poput dijelova tijela, a svaki ima nevjerojatno važnu i vitalnu ulogu u uspjehu tijela kako bi funkcioniralo kako treba (1. Korinćanima 12,14. 27). Razni dijelovi tijela funkcioniraju samo kad su dio tijela u cjelini. Palac može raditi ono što nijedan drugi dio tijela ne može, ali samo kad je povezan s rukom! (vidi 1. Korinćanima 12,18-20). Isto tako, tijelo u cjelini je nevjerojatan organizam, ali samo kad su svi dijelovi zbrinuti pojedinačno (vidi 1. Korinćanima 12,25-26).
Rasprava o tome što Biblija kaže o individualizmu nasuprot kolektivizmu nesumnjivo će se nastaviti; ipak, svi možemo naučiti od C. S. Lewisa na tu temu, bez obzira na to koji stav zauzimali: „Osjećam snažnu želju da vam kažem – i očekujem da vi osjećate snažnu želju da meni kažete – koja je od ove dvije pogreške [individualizam ili kolektivizam] gora. To je đavao koji nas napada. Uvijek u parovima šalje pogreške u svijetu – parove suprotnosti. I uvijek nas izaziva da provodimo mnogo vremena razmišljajući što je gore. Shvaćate zašto, naravno? Oslanja se na vašu dodatnu odbojnost prema jednoj pogrešci kako bi vas postupno uvukao u suprotnu. Ali ne dajte se prevariti. Moramo se fokusirati na cilj i proći upravo između obje pogreške. To je jedini način" (iz Samo kršćanstvo, 4. knjiga, 6. poglavlje).
English
Individualizam nasuprot kolektivizmu – što kaže Biblija?
