Pitanje
Kako mogu biti iscijeljen od povrede prekida odnosa?
Odgovor
Svijet je pun ljudi slomljenih srca, slomljenog duha i slomljenih odnosa. Bol u slomljenom odnosu uključuje vrlo stvaran osjećaj osobnog gubitka, za razliku od žalosti. Ponekad je povreda toliko velika da sprječava ljude da pravilno funkcioniraju, a u ekstremnim slučajevima može rezultirati psihičkim slomom ili čak željom za samoubojstvom. Svijet iznosi razne načine za ublažavanje boli: uzimanje antidepresiva, pisanje bijesnog pisma i kidanje istoga, odlazak u kupovinu, preobrazba itd. Neki zagovaraju moć pozitivnog razmišljanja. Najčešći „lijek“ je vrijeme. Iako intenzitet slomljenog srca s vremenom može slabjeti, samo Božje dijete može doživjeti potpuni oporavak, jer samo kršćanin ima pristup sili Duha Božjega, Onoga koji „iscjeljuje one srca slomljena i povija rane njihove“ (Psalam 147,3).
Isus razumije bol odbačenosti. „K svojima je došao i njegovi ga ne primiše“ (Ivan 1,11). Isusa je izdao jedan od njegovih najbližih suradnika (Ivan 6,71; usp. Psalam 41,9). Dok se nosimo s bolom zbog prekida odnosa, moramo svoje terete odnijeti Gospodinu (1. Petrova 5,7). On plače s onima koji plaču (Ivan 11,35; Rimljanima 12,15) i sposoban je „suosjećati s našim slabostima“ (Hebrejima 4,15).
Slomljeni odnos može biti izvor mnogih negativnih emocija. Kršćani razumiju uzaludnost dopuštanja da ih vode njihove emocije. Isus Krist nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom i učinio nas prihvaćenima u Njemu (Efežanima 1,3. 6). Ovo prihvaćanje nadilazi sve osjećaje odbačenosti koje bismo mogli imati jer se ne temelji na „nadam se da je tako“, već na „znam da je tako“. Znamo da nas je Bog prihvatio jer nam to kaže Božja Riječ, a dok ovu istinu prisvajamo vjerom, ona mijenja naša srca i živote.
Svatko u nekom trenutku doživi povredu prekida odnosa. Sigurno ćemo biti povrijeđeni i razočarani, jer živimo u palom svijetu. Ono što odlučimo učiniti s tom povrijeđenošću i razočaranjem može nas ojačati u hodu s Gospodinom. Bog obećava da će proći kroz razočaranja u životu s nama (Hebrejima 13,5) i želi da znamo da je Njegova providnost za nas sigurna. Njegova milost i utjeha su naše dok mi počivamo u Njemu.
Svako novorođeno dijete Božje ima blagoslove u Kristu, ali ih moramo iskoristiti. Živjeti u stalnoj sumornosti i potištenosti zbog prekida odnosa je kao da imamo milijun dolara u banci, a živimo poput siromaha jer nikad ne podižemo novac. Točno je i da ne možemo koristiti ono što ne znamo. Stoga bi svaki vjernik trebao nastojati „rasti u milosti i u poznavanju našega Gospodina“ (2. Petrova 3,18) i „preobražavati se obnavljanjem svoga uma“ (Rimljanima 12,2). Moramo se suočiti sa životom naoružani stvarnim razumijevanjem onoga što znači hodati po vjeri.
Kao vjernike nas ne definiraju prošli neuspjesi, razočaranje ili odbacivanje drugih. Definira nas odnos s Bogom. Mi smo Njegova djeca, nanovo rođena u novosti života, obdarena svakim duhovnim blagoslovom i prihvaćena u Kristu Isusu. Imamo vjeru koja pobjeđuje svijet (1. Ivanova 5,4).
Bog je za svakog od nas pripremio jedinstvene prilike da prođemo kroz „sve“ od ovog života. Ili možemo hodati u vlastitoj snazi i onom što apostol Pavao naziva našim „tijelom“, ili možemo hodati u snazi Duha Svetoga. To je naš izbor. Bog nam je pružio opremu, ali na nama je da ju nosimo (Efežanima 6,11-18).
U ovom životu možemo pretrpjeti razočaranje, ali mi smo djeca Kralja, a odbacivanje koje doživljavamo trenutna je bol u usporedbi s vječnom slavom. Možemo dopustiti da nas to sputava ili možemo zatražiti baštinu Božjeg djeteta i krenuti naprijed u Njegovoj milosti. Poput Pavla možemo reći: „Ono što je za mnom, zaboravljam, za onime što je preda mnom sežem“ (Filipljanima 3,13).
Opraštanje drugima važno je za proces iscjeljenja. Držanje gorčine ili njegovanje zloće samo truje naš vlastiti duh. Da, možda su se uistinu ogriješili o nas, i da, bol je stvarna, ali u opraštanju je sloboda. Oprost je dar koji možemo dati jer nam ga je dao Gospodin Isus Krist (Efežanima 4,32).
Kakva je utjeha poznavati Boga koji je rekao: „Nikada te neću napustiti niti te ostaviti“ (Hebrejima 13,5). Bog je uvijek blizu da utješi vjernika. „Blagoslovljen neka je Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđâ i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da i mi one koji su u svakoj nevolji možemo tješiti onom utjehom kojom nâs same tješi Bog“ (2. Korinćanima 1,3-4). Bog, koji ne može lagati, obećao je da će s nama proći naša iskušenja: „Kada kroz vode prolaziš, ja ću biti s tobom, i kroz rijeke, one te neće preplaviti: kada kroz oganj hodaš, nećeš izgorjeti, niti će plamen na tebi planuti“ (Izaija 43,2).
„Prebaci svoje breme na GOSPODINA i on će te održati: neće on nikada dopustiti da posrne pravednik“ (Psalam 55,22). U stvarnosti osjećaji dolaze iz misli, stoga, kako bismo promijenili svoje osjećaje, trebamo promijeniti način na koji razmišljamo. A to je ono što Bog želi od nas. U Filipljanima 2,5 kršćanima se kaže: „Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu.“ U Filipljanima 4,8 kršćanima se kaže da razmišljaju o onome što je istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno, na dobru glasu i pohvalno. Kološanima 3,2 kaže: „Za onime što je gore težite, ne za ovime na zemlji.“ Dok to radimo, osjećaji odbačenosti splašnjavaju.
Za prevladavanje povrede prekida odnosa potrebno je hodati dan po dan, moliti se za Božje vodstvo i čitati i razmišljati o Božjoj Riječi. Iscjeljenje nikada ne može doći vlastitim naporima; ono dolazi samo od Gospodina. Pomaže ako skrenete pogled sa sebe i usredotočite se na Boga. On nas može učiniti cjelovitima. Može uzeti našu slomljenost i pretvoriti nas u ono što On želi da budemo. Prekinuti odnos je bolan, ali Gospodin je milostiv. On može dati smisao, svrhu i radost našem životu. Isus je rekao: „Onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van“ (Ivan 6,37). Odnos našeg Gospodina sa Njegovom djecom nikada neće biti slomljen.
English
Kako mogu biti iscijeljen od povrede prekida odnosa?
