Pitanje
Što je ispovijest vjere?
Odgovor
Ispovijedati nešto znači to otvoreno izjavljivati. Kada koristimo izraz ispovijedanje vjere, obično mislimo na javnu izjavu osobe o njegovoj ili njezinoj namjeri da slijedi Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Budući da riječi ne odražavaju uvijek pravo stanje srca, ispovijest vjere nije uvijek jamstvo pravog spasenja.
Rimljanima 10,9-10 pokazuje vrijednost ispovijesti vjere u Krista: „Jer ako svojim ustima priznaješ Gospodina Isusa i u svome srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Dakle, srcem se vjeruje na opravdanje, a ustima se ispovijeda na spasenje.“ Vjeru u srcu prati ispovijedanje usta. Oni koji su spašeni govorit će o svom spasenju – čak i kada bi to ispovijedanje moglo dovesti do smrti, kao što je bio slučaj s kršćanima u Rimu kojima je Pavao pisao.
Naš je udio u spasenju minimalan jer je spasenje duhovno djelo koje izvodi Duh Sveti. Naše nas riječi ne spašavaju. Spasenje je milošću po daru vjere (Efežanima 2,8-9), a ne po riječima koje izgovaramo. Isusov prijekor licemjerja Židova temeljio se na njihovom ispraznom ispovijedanju: „Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri; kao što je pisano: ‘Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene ’“ (Marko 7,6).
U danima rane crkve, i u mnogim dijelovima svijeta danas, priznavanje Isusa kao Gospodina moglo je biti skupo. Ispovijedanje vjere u Isusa kao Mesiju značilo je progon, čak i smrt, za židovske vjernike (Djela 8,1). To je bio jedan od razloga zašto je Petar tri puta zanijekao da poznaje Isusa (Marko 14,66-72). Nakon što je Isus uskrsnuo od mrtvih, uzašao natrag na nebo i poslao Duha Svetoga da prebiva u vjernicima, nekadašnji uplašeni učenici hrabro su ispovijedali Isusa na ulicama i u sinagogama (Djela 1–2). Njihove ispovijesti vjere pridobile su obraćenike, ali su dovele i do progonstva (Djela 2,1-41; 4,1-4). Nisu prestajali govoriti o Isusu, sjećajući se Njegovih riječi: „Jer tko god se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u svojoj slavi, i u Očevoj, i svetih anđela“ (Luka 9,26). Dakle, jedna svrha našeg ispovijedanja vjere je izjava da se ne stidimo nazivati se Njegovim sljedbenicima.
Naravno, riječi bez promjene srca su samo riječi. Puka ispovijest vjere bez odgovarajuće vjere srca, nema moć spasiti nas ili promijeniti. Zapravo, Isus je upozorio da će mnogi koji misle da su spašeni zbog neke ispovijesti jednog dana saznati da uopće nisu bili Njegovi: „Neće svaki onaj koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je u nebu. Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li mi u tvoje ime prorokovali? i u tvoje ime zloduhe izgonili? i u tvoje ime mnoga čudesna djela činili?’ Tada ću im otvoreno reći: ‘Nikada vas nisam poznavao: Idite od mene, vi koji činite bezakonje’“ (Matej 7,21-23). Dakle, jednostavno ispovijedanje vjere u Isusa, čak i kada je ispovijedanje popraćeno dobrim djelima, ne jamči spasenje. Mora doći do pokajanja za grijeh (Marko 6,12). Moramo se nanovo roditi (Ivan 3,3). Moramo vjerom slijediti Isusa kao Gospodara naših života.
Ispovijest vjere početno je mjesto za cjeloživotno učeništvo (Luka 9,23). Postoji mnogo načina ispovijedanja vjere, kao što postoji mnogo načina nijekanja Isusa. „Također vam kažem: Tko god prizna mene pred ljudima, i Sin čovječji priznat će njega pred anđelima Božjim“ (Luka 12,8). Jedno takvo izvanjsko ispovijedanje je krštenje, koje je prvi korak poslušnosti u nasljedovanju Isusa kao Gospodina (Djela 2,38). Ali ni krštenje ne jamči spasenje. Tisuće su uronjene, poškropljene ili potopljene vodom, ali taj ritual ne može spasiti. „Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa“ (Ivan 6,63). Krštenje bi trebalo simbolizirati novi život koji imamo u Kristu, unutarnju promjenu odanosti koju posjedujemo. Bez tog novog života i promjene srca, krštenje i druge ispovijesti vjere samo su vjerski rituali, sami po sebi nemoćni.
Spasenje se događa kada se Duh Sveti useli u srce koje se kaje i započne svoje djelo posvećenja da nas učini sličnijima Isusu (Rimljanima 8,29). Kada je Isus objasnio ovaj proces Nikodemu u Ivanu 3, usporedio je kretanje Duha s vjetrom. Ne možemo vidjeti vjetar, ali vidimo gdje je bio jer mijenja sve što dotakne. Trava se miče, lišće vijori, a koža se hladi i nitko ne posumnja da to nije vjetar. Tako je i s Duhom. Kada se nastani u srce vjernika, On počinje mijenjati vjernika. Ne možemo ga vidjeti, ali vidimo gdje je bio jer se vrijednosti mijenjaju, perspektive mijenjaju, a želje se počinju slagati s Božjom Riječi. Ispovijedamo Gospodina Isusa u svemu što radimo i nastojimo ga proslaviti (1. Korinćanima 10,31). Način na koji živimo sigurnija je ispovijest vjere nego puke riječi. Riječi su važne, a onaj koji vjeruje u Krista neće se sramiti identificirati se kao takav. Bilo je trenutaka kada je Isus tražio verbalnu ispovijest vjere (npr. Matej 16,15), ali je također tražio više od riječi: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici“ (Ivan 8,31).
English
Što je ispovijest vjere?
