Pitanje
Kako mogu naučiti razlikovati ispravno od pogrešnog?
Odgovor
Svako je ljudsko biće stvoreno na sliku Božju (Postanak 1,27; Jakovljeva 3,9). Dio toga što znači biti na Božju sliku jest da imamo savjest koja instinktivno prepoznaje dobro i zlo i pokazuje ispravno od pogrešnog. Svaka civilizirana kultura u svijetu usvojila je slične standarde za svoj narod temeljene na ovom inherentnom razumijevanju dobra i zla. Ubojstvo, krađa i prijevara univerzalno se shvaćaju kao nešto pogrešno. Izopačenost ponekad nadmašuje to znanje, a skupina ljudi odlučuje se cijeniti zlo, umjesto ga zabranjivati, kao što je slučaj sa čedomorstvom koje prakticiraju poganski narodi koji okružuju Izrael (Levitski zakonik 18,21; 2. Kraljevima 23,10).
Zbog naše grešne prirode skloni smo pronalaziti izgovore za zlo u nama (Rimljanima 5,12; Jeremija 2,35). Stalni obrazac izgovaranja za zlo dovodi do otvrdnjivanja savjesti. Rimljanima 1,28 daje Božji odgovor onima koji ustraju u zlu: „I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu da čine što ne dolikuje." Postoji trenutak kada nas Bog prepušta. Oni koji ustraju u održavanju svog grijeha sada mogu bestidno griješiti bez ikakve grižnje savjesti. Vjeruju da su nadišli savjest i nadmudrili Boga. Ali njihov će sud doći kada stanu pred Krista (Hebrejima 9,27; Malahija 3,5).
Kao što se tama definira odsutnošću svjetla, grijeh se definira odsutnošću dobrote (Jakovljeva 4,17). Budući da je Bog samo utjelovljenje dobra (Psalam 86,5; 119,68), sve što je u suprotnosti s Njegovom prirodom je zlo (Rimljanima 3,23). Učimo se razlikovati dobro od zla upoznajući Boga. Božja Riječ je temelj za razumijevanje Njega (Psalam 1,1-2; 119,160; Ivan 17,17). Što smo više privučeni svetosti Božjoj, to nam grijeh izgleda gori (Izaija 6,1. 5). Košulja se može činiti bijela na crnom zidu. Ali kad tu košulju usporedite s tek palim snijegom, izgleda prilično prljava. Slično tome, naši pokušaji dobrote izgledaju prilično prljavo kada ih usporedimo sa svetošću Božjom. Kad uđemo u Njegovu prisutnost, počinjemo primjećivati koliko su naše misli i postupci usredotočeni na nas same. Vidimo vlastitu pohlepu, gramzivost, požudu i prijevaru kao zla kakva jesu. Tek na Božjem svjetlu počinjemo jasno vidjeti sebe.
Također učimo razlikovati ispravno od pogrešnog poznavanjem Riječi. Uostalom, Biblija je ta koja oslikava ono što je grešno, a što nije. Autor poslanice Hebrejima govori o onima koji su nezreli u svojoj vjeri, koji mogu probaviti tek duhovno „mlijeko" – najosnovnija načela Božje Riječi (Hebrejima 5,13). Suprotno od „beba" u Kristu su duhovno zreli, „koji imaju iskustvom izvježbana osjetila za razlučivanje i dobra i zla" (Hebrejima 5,14). Imajte na umu da se duhovna osjetila kršćanina jačaju „iskustvom", to jest primjenom Riječi. Sposobnost da se razluči ispravno od pogrešnog, razlikuje Kristov nauk od ljudskog, stječe se proučavanjem i primjenom Božje Riječi.
Božja Riječ puna je primjera onih koji su činili dobro i onih koji su činili zlo. Ti primjeri su tu da naučimo kakav je Bog i što želi od nas (1. Korinćanima 10,11). Mihej 6,8 daje kratak sažetak Božje želje za svaku osobu: „Pokazao ti je, čovječe, što je dobro. Ta što Gospod traži od tebe osim da vršiš pravdu i ljubiš milosrđe i smjerno sa svojim Bogom hodiš?" To potvrđuje Malahija 3,18. Bog kaže: „Tada ćete se vratiti i vidjet ćete razliku između pravedna i opaka, između onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi." Ovdje Gospodin izjednačava pravednost sa služenjem Njemu. Ako se dobro definira kao služenje Bogu, onda zlo odbacuje Boga i odbija mu služiti. Bez obzira kako se filantrop može činiti drugima, njegova dobra djela su mala ako su učinjena iz sebičnih razloga. Ako nam je cilj tražiti Boga i častiti ga u svemu što činimo (1. Korinćanima 10,31), razumjet ćemo ono što je ispravno i pogrešno i znati da mu naše životne odluke ugađaju (Jeremija 29,13; 1. Petrova 3,12; Psalam 106,3).
English
Kako mogu naučiti razlikovati ispravno od pogrešnog?
