Pitanje
Koje je bilo značenje i svrha Isusovih kušnji?
Odgovor
Nakon Isusovog krštenja, „Duh ga je četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao“ (Luka 4,1-2). S tri kušnje u pustinji Sotona je prijevarom pokušao oduzeti Isusovu vjernost Bogu. Sličnu kušnju vidimo u Mateju 16,21-23 u kojoj Sotona kroz Petra iskušava Isusa da se odrekne križa za kojeg je predodređen. Luka 4,13 nam kaže da se nakon kušnji u pustinji Sotona „udaljio od njega do druge prilike“, što je ukazivalo da će Sotona opet iskušavati Isusa, iako daljnji incidenti nisu zabilježeni. Ono što je bitno jest da je unatoč raznim kušnjama Isus bio bez grijeha.
Da je Bog imao namjeru dozvoliti da Isus bude kušan u pustinji jasno je iz ove izjave: „Duh ga vodio pustinjom“. Jedna od svrha je uvjeriti nas da imamo Velikog svećenika koji je u stanju suosjećati s nama u svim našim slabostima i nemoćima (Hebrejima 4,15), jer je poput nas bio iskušavan svime. Ljudska priroda našeg Gospodina omogućuje mu da suosjeća s našim vlastitim slabostima, budući da je isto bio podvrgnut slabosti. „Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći“ (Hebrejima 2,18). Grčka riječ koja je prevedena „iskušan“ ovdje znači „stavljen na test“. Dakle, kada smo stavljeni na test i prokušani životnim okolnostima, možemo biti sigurni da Isus razumije i suosjeća kao netko tko je prošao iste kušnje.
Isusove kušnje slijede tri obrasca koja su svim ljudima zajednička. Prvo iskušenje se tiče požude tijela (Matej 4,3-4), što uključuje svakojake tjelesne želje. Naš Gospodin je bio gladan, a đavao ga je iskušavao da pretvori kamenje u kruh, no On mu je odgovorio citirajući Ponovljeni zakon 8,3. Druga kušnja je vezana za oholost života (Matej 4,5-7), i ovdje se đavao protiv Njega pokušao koristiti stihovima Svetog pisma (Psalam 91,11-12), no Gospodin se ponovno suprotstavio također Pismom (Ponovljeni zakon 6,16) i naveo kako bi bilo pogrešno da zloupotrebljava svoju vlastitu moć.
Treća kušnja se odnosi na požudu očiju (Matej 4,8-10), a ako bi se mesijanstvo moglo zadobiti brzim putem, zaobilazeći muku i raspeće zbog čega je Isus izvorno došao, ovo bi bio način. Đavao je već imao kontrolu nad kraljevstvima ovoga svijeta (Efežanima 2,2), no bio je spreman sve dati Kristu u zamjenu za Njegovu vjernost. Sama pomisao gotovo da uzrokuje zgražavanje Gospodinove božanske prirode, i On oštro odgovara: „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ (Matej 4,10; Ponovljeni zakon 6,13).
Postoje mnoge kušnje na kojima padamo jer je naše tijelo po prirodi slabo, ali imamo Boga koji neće dopustiti da budemo iskušavani iznad onoga što možemo podnijeti; On će nam dati izlaz (1. Korinćanima 10,13). Stoga, možemo imati pobjedu i zahvaliti Gospodinu što nas izbavlja iz iskušenja. Isusovo iskustvo u pustinji nam pomaže da vidimo ove uobičajene kušnje koje nas sprječavaju da učinkovito služimo Bogu.
Nadalje, iz Isusovog odgovora na kušnje doznajemo kako i mi trebamo odgovarati – Biblijom. Sile zla dolaze k nama s bezbroj iskušenja, ali sve u svojoj srži imaju iste tri stvari: požudu očiju, požudu tijela i oholost života (1. Ivanova 2,16). Jedini način da prepoznamo i borimo se protiv ovih kušnji je da natopimo naša srca i misli istinom. U duhovnoj borbi oklop kršćanskog vojnika uključuje samo jedno napadačko oružje, mač Duha koji je Riječ Božja (Efežanima 6,17). Osobno poznavanje Biblije stavit će mač u naše ruke i osposobiti nas da budemo pobjednici nad iskušenjima.
English
Koje je bilo značenje i svrha Isusovih kušnji?
