Pitanje
Zašto je Isus naučavao u prispodobama?
Odgovor
Kaže se da je prispodoba zemaljska priča s nebeskim smislom. Gospodin Isus je često koristio prispodobe kao sredstvo ilustracije dubokih, božanskih istina. Takve priče lako je zapamtiti, ličnosti su izražene, a simbolika bogata značenjem. Prispodobe su bile čest oblik učenja u judaizmu. Prije određenog trenutka u svojoj službi, Isus se koristio mnogim grafičkim analogijama koristeći uobičajene stvari koje su svima bile poznate (sol, kruh, ovca itd.), i njihovo značenje je bilo prilično jasno u kontekstu Njegovog učenja. Prispodobe su zahtijevale mnogo više objašnjenja, a u jednom trenutku svoje službe, Isus je počeo koristiti isključivo prispodobe.
Pitanje je, zašto bi Isus dopustio da se većina ljudi pita o značenju Njegovih prispodoba? Prvi primjer prispodobe je onaj kada Isus govori o sjemenu i tlu. Prije nego što je protumačio ovu prispodobu, izdvojio je svoje učenike iz mase, a oni su ga upitali: „Zašto im zboriš u prispodobama?“ Isus im je odgovorio: „Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli“ (Matej 13,10-17).
Od tog trenutka u svojoj službi, kad god bi govorio u prispodobama, Isus ih je objašnjavao samo svojim učenicima. No, oni koji su uporno odbacivali Njegovu poruku, ostali su u svojoj duhovnoj sljepoći pitajući se što su one značile. Napravio je jasnu razliku između onih kojima su dane „uši da čuju“ i onih koji su nastavljali u nevjeri – koji uvijek slušaju, ali zapravo nikada ne primaju, te „uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine“ (2. Timoteju 3,7). Učenicima je dan dar duhovnog rasuđivanja po kojem su im stvari u Duhu jasne. Budući da su prihvatili istinu od Isusa, dobili su još više istine. Isto vrijedi i danas za vjernike koji su primili dar Duha Svetoga, koji nas uvodi u svu istinu (Ivan 16,13). On je otvorio naše oči da vidimo svjetlo istine i naše uši da čujemo slatke riječi vječnoga života.
Naš Gospodin Isus je razumio da istina nije dražesna muzika za svačije uši. Jednostavno rečeno, postoje oni koji nemaju ni zanimanje ni brigu za dubine Božje. Zašto je onda govorio u prispodobama? Za one s iskrenom glađu za Bogom prispodoba je i učinkovito i nezaboravno sredstvo za prijenos božanskih istina. Prispodobe našega Gospodina sadrže velike količine istine u samo nekoliko riječi – i Njegove prispodobe, koje su bogate slikama, ne zaboravljaju se lako. Dakle, prispodoba je blagoslov za one s ušima koje žele slušati. No, za one s otupjelim srcima i ušima koje su spore na slušanju, prispodoba je također proglašenje osude.
English
Zašto je Isus naučavao u prispodobama?
