Pitanje
Što je jainizam?
Odgovor
Jainizam je počeo u 6. stoljeću kao reformacijski pokret unutar hinduizma. Temelji se na učenju njegova utemeljitelja, Mahavire. Budući da je vjerovao da se „prosvjetljenje“ može doseći životom samopožrtvovnosti, Mahavira je gol i nijem lutao Indijom u razdoblju od 12 godina, pri čemu je trpio nevolje i zlostavljanje. Nakon toga, primao je učenike, propovijedao svoje novo vjerovanje. Mahavira se snažno suprotstavljao ideji priznanja ili štovanja nekog vrhovnog bića. Premda je Mahavira nijekao postojanje ijednoga Boga ili bogova koje bismo trebali štovati, i njega su, kao što je slučaj s mnogim vjerskim vođama, njegovi kasniji sljedbenici proglasili božanstvom. Prozvan je 24. tirtankarom, posljednjim i najvećim bićem spasiteljem. Prema jainskim spisima, Mahavira je sišao s neba, nikada nije počinio grijeh, te se, kroz meditaciju, oslobodio svih zemaljskih želja.
Jainizam je religija obilježena izrazitim legalizmom, jer čovjek postiže svoje spasenje isključivo putem asketizma (rigidnog samoodricanja). U ovoj religiji ne postoji sloboda, već samo pravila, prvenstveno Pet velikih zavjeta, a to su odricanje od: 1) ubijanja živih bića, (2) laganja, (3) pohlepe, (4) seksualnih užitaka i (5) prianjanje uz svjetovno. Žene se trebaju u potpunosti izbjegavati jer ih se smatra uzrokom mnogih vrsta zala.
Poput svake lažne religije, jainizam nije kompatibilan s biblijskim kršćanstvom. Prvo, Biblija zabranjuje štovanje bilo kojeg drugog boga uz Jahvu, pravoga i živog Boga. „Ja sam Jahve, Bog tvoj… Nemoj imati drugih bogova uz mene“ (Izlazak 20:2,3). „Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema“ (Izaija 45:5). Mahavira uopće nije bio bog, nego čovjek. Poput svih ljudi, rodio se, griješio je i umro. Nije dosegao stanje bezgrješnog savršenstva. Samo je jedan Čovjek živio savršeno, Gospodin Isus Krist koji „je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio“ (Hebrejima 4:15).
Drugo, Biblija jasno kaže da nasljedovanje zakona i učenja, pa čak ni onih koji dolaze od istinitog i živoga Boga, neće rezultirati u pravednosti koja je dovoljna za spasenje. „Jer vršenje Zakona neće nikoga opravdati“ (Galaćanima 2:16). Biblija uči da je spasenje po milosti kroz vjeru u prolivenu krv Isusa Krista (Efežanima 2:8-9), koji je ponio naše grijehe na križu kako bismo mi mogli nositi njegovu pravednost. „Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom“ (2. Korinćanima 5:21). Isus olakšava bremena koja ljudi nose, dok jainizam samo dodaje još više bremena.
Na kraju, dva od tih „velikih zavjeta“ jainizma izravno se suprotstavljaju objavljenoj Božjoj riječi. Premda je hvalevrijedno izbjegavati pohlepu, laganje i prianjanje uz stvari ovoga svijeta, izbjegavanje seksualnog zadovoljstva bi, u slučaju da se to primijeni u krajnjoj mjeri, značilo kraj čovječanstva. Kako bi zajamčio nastavak ljudskih naraštaja na svijetu, Bog nam je dao dar seksualnog poriva. Unutar granica svetoga braka, seksualni poriv nalazi svoje potpuno ispunjenje, a budućnost čovječanstva je zajamčena (Postanak 1:28, 2:24, 9:1). Nadalje, jedno od temeljnih vjerovanja jainizma je ahimsa, odnosno zabrana uzimanja života bilo koje vrste. To se izravno kosi i sa Starim i s Novim zavjetom, gdje je Bog čovjeku dao životinje za hranu (Levitski zakonik 11 i Djela apostolska 10).
Poput svih lažnih religija, jainizam je još jedna sotonska laž, jer nas Sotona želi zarobiti u sustav koji usredotočuje našu pažnju na nas same, okrećući naše misli i duše prema unutra, u želji da postanemo dostojnima kroz samoodricanje i čuvanje pravila. Isus nam je zapovjedio da umremo sebi, da živimo za Njega i kroz Njega, za druge. Neuspjeh jainizma da napreduje izvan nekih dijelova Indije potvrđuje činjenicu da njegovo učenje ne ispunjava sveopću ljudsku potrebu. To je u snažnom kontrastu prema Isusu Kristu, čiji je utjecaj sveopći.
English
Što je jainizam?
