Pitanje
Je li Bog stvoren od čovjeka?
Odgovor
Neki ljudi tvrde da je Bog stvoren od čovjeka; to jest, koncept Boga je samo ljudska izmišljotina koja se generacijama prenosi od onih koji nisu znali ništa bolje. Tvrde da je ideja o Bogu ili bogovima jednostavno način na koji ljudska bića objašnjavaju ono što je preteško razumjeti. Neki tvrde da vjerovanje u nadnaravno zanemaruje znanost i prihvaća praznovjerje. Dakle, je li ideja o Bogu fantazija koja se temelji na neznanju i koju su izmislili naši preci prije nego što je znanost dokazala da je lažna?
Ne, čovjek nije stvorio Boga; nego je Bog stvorio čovjeka. Čak se i skeptici slažu da postoji početak za sve što je stvoreno, uključujući i čovjeka. Dakle, da bi čovjek imao početak, mora postojati „prvi uzrok“ koji je postojao prije njega. Evolucionisti tvrde da je prvi uzrok bila neosobna sila, „veliki prasak“, koji je pokrenuo svemir. No čak i to objašnjenje ostavlja puno neodgovorenih pitanja. Logična reakcija na ovo razmišljanje glasi: „Što je uzrokovalo Veliki prasak? Što ili tko je pokrenuo te sile?“ Nikakav razuman odgovor izvan Biblije se ne nudi.
Biblija počinje činjenicom o Bogu u Postanku 1,1: „U početku Bog…“ Kad ostavimo po strani predrasude, biblijski odgovor je najlogičnije objašnjenje za taj prvi uzrok. U početku bijaše Bog. On nije stvoren i stoga ne treba prvi uzrok. Uvijek je bio i uvijek će biti, izvan vremena i prostora (Psalam 90,2). Predstavio se Mojsiju kao JA JESAM (Izlazak 3,14). Značenje Njegovog imena označava vječni aspekt Njegove prirode. On je uvijek bio i uvijek će biti Vječni, Samopostojeći (Otkrivenje 1,8; 4,8).
Drugo razmatranje u vezi toga je li Bog stvoren od čovjeka ili nije jest priroda Boga koji se otkrio na stranicama svoje Knjige. Mnoge Božje atribute ne bi ljudi nužno uključili da su ga izmislili. Božji karakter uključuje sveznanje (Izaija 46,9-10), svemoć (2. Samuelova 22,3; Psalam 18,2), strpljivost (2. Petrova 3,9) i dosljednost (Malahija 3,6). Opisuje se kao pun ljubavi (Psalam 25,10), vjeran (Psalam 31,23) i željan odnosa s nama (Jeremija 29,13; Jakovljeva 4,8). No također je savršeno pravedan i ta pravda zahtijeva plaćanje za čovjekovu veleizdaju svog Stvoritelja (Sefanija 3,5; Rimljanima 6,23). Umjesto da preda popis zahtjeva koje moramo ispuniti kako bismo stekli Njegovu naklonost (kao što to uključuju sve druge religije), Bog iz Biblije uzeo je ljudsko tijelo, živio među nama, a zatim dopustio ljudima koje je stvorio da ga muče na smrt dok im je On oprostio (Luka 23,34; Filipljanima 2,5-11). Ta vrsta nesebične, požrtvovne ljubavi izvan je ljudskog iskustva i nije prisutna ni u jednoj religiji koju je stvorio čovjek. Milost je koncept koji se odnosi isključivo na Boga iz Biblije.
Bogovi koje je izumio čovjek obično su oblikovani na sliku čovjeka. Bogovi poganskih kultura puni su nedostataka, nedosljednosti i slabosti sličnih ljudskim. Oni su sitničavi, sebični, okrutni i hiroviti; ukratko, ponašaju se kao što bi se ponašali bogovi koje je stvorio čovjek, s istim grijesima i ljubomorom koji se nalaze u ljudskom srcu. Kad bi Bog bio stvoren od čovjeka, Njegova bi se priroda mogla protezati samo do ljudske mašte. Bog iz Biblije daleko nadilazi naše razumijevanje, ali ipak ostavlja nagovještaje, poput traga duhovnih mrvica, koje trebamo slijediti dok ga sve bolje upoznajemo.
Treća točka koju treba razmotriti u vezi toga je li Bog stvoren od strane čovjeka jest duhovna kvaliteta ljudske duše. Svako ljudsko biće je jedinstveno i posjeduje urođeni osjećaj „sebe“. Imamo urođeno razumijevanje vječnog (Propovjednik 3,11) i osjećaj da postoji nešto više izvan ovog svijeta. Postanak 1,27 kaže da su ljudska bića oblikovana na sliku Božju; Kološanima 1,16 kaže da smo stvoreni za Njegovu svrhu i Njegovo zadovoljstvo. Na neki smo način stvoreni poput Njega, ali On nije nužno poput nas (Brojevi 23,19). Kad bi Bog bio samo ljudska izmišljotina, postavljaju se mnoga nova pitanja: Po čemu se ljudska bića razlikuju od životinja? Odakle ljudima ideje o pravdi, dobrohotnosti, samopožrtvovnosti i ljubavi – apstraktne kvalitete kojih nema u životinjskom carstvu? Takve osobine, koje se nalaze u svakoj kulturi na svijetu, nikada ne bi preživjele evolucijski proces. Međutim, kada vidimo te osobine prikazane unutar karaktera samog Boga, razumijemo zašto ih posjedujemo.
Još jedno razmatranje u vezi toga je li Bog stvoren od strane čovjeka je pouzdanost Biblije. Da bi netko tvrdilo da Bog ne postoji, mora se pozabaviti točnošću Knjige koja govori o Njemu. Na stranicama Biblije, Bog nam se objavio i dao stotine primjera svog odnosa prema čovjeku kroz stoljeća. Mnogi koji se uporno protive stvarnosti Boga također su slijepi nepoznavatelji Biblije. Često tvrde da je to „drevna knjiga koju je napisala hrpa Židova“. Izjave poput te pokazuju pogrešan temelj na kojem izgrađuju svoje argumente. Biblija je zbirka knjiga koje je napisalo više od 40 različitih autora, u vremenskom rasponu od 1.500 godina, s tri kontinenta i na tri različita jezika. Ipak, isprepliće dijelove jedne priče kao što se slaže slagalica. Biblija je Božja priča o Njegovom neumornom cilju za otkupljenjem svoje pale kreacije.
Oni koji vjeruju da je ideju o Bogu stvorio čovjek također moraju razmotriti način na koji Biblija prikazuje čovječanstvo, posebno Židove. Ako su Židovi napisali Bibliju da bi sebi odali počast, onda su uvelike podbacili. Čak je i samom Gospodinu jasno da je izabrao Izraelce iz svojih razloga, a ne zato što zaslužuju poseban tretman (Ponovljeni zakon 7,7). Neuspjesi izraelske nacije pokazuju se iznova i iznova, sve do raspeća Sina Božjega (Izaija 65,2; Marko 15,9-15). Čovječanstvo se prikazuje realistično, upotpunjeno grijehom, pobunom i kaznom. Nijedna skupina ili pojedinac se ne uzvisuje. Ovo postavlja očito pitanje: ako je čovjek izmislio ideju Boga, koji je bio njegov motiv? Kroz Stari i Novi zavjet jedini heroj je Bog. Umjesto da utiru put osobnoj dobiti, biblijske istine vode do samopožrtvovnosti i predanosti. Umjesto da nas upućuje kako da zaslužimo Božju naklonost, Biblija nas upozorava da nitko nije pravedan (Rimljanima 3,10. 23). Kroz povijest su oni koji su naviještali biblijske istine bili mučeni, kamenovani i prisiljavani na skrivanje (1. Kraljevima 19,10; Djela 7,58; 2. Korinćanima 11,25).
Ako je ideju o Bogu stvorio čovjek, onda Boga zapravo nema, a najveće pitanje koje ostaje bez odgovora odnosi se na složenost i prividni dizajn svemira. Jedan lanac DNK pokazuje tako zamršenu briljantnost da slučajnost ne može ni blizu objasniti. Osim toga, milijarde savršeno sinkroniziranih atoma, molekula, sustava i svemira dokazuju nam Dizajnera. Uklanjanje Boga iz područja mogućih objašnjenja otvara mnoga pitanja na koja nema odgovora. Nijedno drugo objašnjenje nema smisla. Brojne su teorije, ali nijedna ne može tvrditi da ima konačne znanstvene dokaze za zapanjujuću harmonizaciju složenosti svemira. Čak je i Charles Darwin morao priznati: „Pretpostavka da je oko, sa svim svojim neponovljivim napravama za podešavanje fokusa na različite udaljenosti, za dopuštanje različitih količina svjetlosti i za ispravljanje sferne i kromatične aberacije, moglo biti formirano prirodnim putem, dobrovoljno priznajem, djeluje apsurdno na najvišoj mogućoj razini“ (Podrijetlo vrsta, J. M. Dent & Sons, Ltd., London, 1971., 167. str.).
Ne možemo jednostavno ukloniti ideju Boga bez da tu ideju zamijenimo razumnijim objašnjenjem. Pitanja ne nestaju eliminacijom mogućnosti Boga. Međutim, kada uklonimo predrasude i pretpostavke koje odbijaju dopustiti da se o Bogu razmišlja, On ostaje jedino logično objašnjenje za ovaj nevjerojatan svijet. Oni koji odlučuju da Bog ne može postojati grade svoj svjetonazor oko te ideje i pretvaraju se da njihovi pogrešivi odgovori popunjavaju praznine. Poricanje Boga snažna je, gotovo religiozna, pretpostavka koja potiskuje njihovu takozvanu potragu za istinom. Međutim, oni koji doista žele biti otvorenog uma i tragati za istinom kamo god ona vodila, otkrivaju da dokazi uvijek vode do Boga.
English
Je li Bog stvoren od čovjeka?
