Pitanje
Je li Isus bio crnac?
Odgovor
Postoje neke skupine, obično povezane s nekim oblikom pokreta „Crni Hebrej“, koje žustro tvrde da je Isus bio crnac/Afrikanac po boji kože/izgledu. Iako je ovo izravno u suprotnosti sa činjenicom da Biblija objavljuje Isusovo židovstvo, što znači da je vjerojatno imao svijetlu do tamnosmeđu kožu, u konačnici, rasprava/argument promašuje bit. Je li doista važno da znamo boju Isusove kože – je li bio crn, žut, smeđi ili bijel? Iako bi ovo za neke moglo biti kontroverzno pitanje, istina je da jednostavno ne znamo koja je bila boja Isusove kože. Iako postoje bezbrojne reference na to da je Isus bio Židov jer je to bilo Njegovo nasljeđe, Biblija pruža malo, ako uopće, opisa kako je Isus mogao izgledati.
Prorok Izaija je taj koji nam daje najbolji opis Isusovog fizičkog izgleda: „Jer će on izrasti pred njim kao mladica, i kao korijen iz tla suhoga: nema on ni ugodne vanjštine niti ljupkosti; kada ga budemo vidjeli, nema ljepote da bismo ga poželjeli“ (Izaija 53,2). Da su Isusova boja kože i put bili važni, onda bi nam Bog rekao o tome. Nadalje, pretpostaviti da je Isus jedne ili druge boje kože znači nagađati o informacijama koje se ne nalaze u Bibliji. U tom slučaju, to je u najboljem slučaju beskorisno nagađanje (1. Timoteju 1,4; Titu 3,9). Poanta je da u cijeloj shemi otkupljenja nije važno kakvu je boju kože imao Isus (Efežanima 1,7; Kološanima 1,14).
Dakle, što bi nas trebalo brinuti kada je u pitanju Isus? Petar nam kaže da „nas je njegova božanska snaga obdarila svime za život i pobožnost, po spoznaji njega koji nas je pozvao na slavu i krepost“ (2. Petrova 1,3). Drugim riječima, Krist nas je pozvao na život slave i moralne izvrsnosti, kako ovdje na ovoj zemlji tako i na nebu. Trebamo živjeti čiste i pravedne živote na Njegovu slavu. Poruka ovog stiha je jasna: Njegova slava i dobrota privlače čovjeka da traži život i pobožnost u Njemu. To nema apsolutno nikakve veze s načinom na koji On izgleda ili bojom Njegove kože.
Petar nam također kaže da Bog „nije pristran, nego u svakome narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini ono što je pravedno“ (Djela 10,34-35). Kada nas Isus poziva da idemo po cijelom svijetu i poučavamo evanđelje (Matej 28,18-20), On nam govori da nema kulturnih ili rasnih prepreka, da smo svi jedno u Kristu Isusu. Pavao ponavlja ovo u svojoj poslanici crkvama u Galaciji: „Nema ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muško ni žensko: jer svi ste vi jedan u Kristu Isusu“ (Galaćanima 3,28). Boja kože našeg Spasitelja nema nikakvog utjecaja na naše dijeljenje evanđelja. Niti boja kože našeg bližnjega ne bi trebala imati nikakvog utjecaja na naše prenošenje evanđeoske poruke (Rimljanima 1,16). Apostoli crkve iz prvog stoljeća prilagodili su se kulturama stranih zemalja, ali to nikada nisu učinili po cijenu svoje vjernosti Kristovom zakonu (1. Korinćanima 9,19-23).
Pavao je možda promijenio svoju metodu poučavanja kad god je ušao u novu kulturu ili stranu zemlju, ali nikada nije promijenio svoju poruku. Nastavio je propovijedati iste stvari koje je uvijek podučavao, bez obzira na boju kože svojih slušatelja. Ono što je bilo važno je da su primili Kristovu dobru vijest. Istina je da je poruka Kristovog evanđelja djelovala tada i da evanđelje djeluje i danas! Još uvijek dopire do srca onih koji žude upoznati Boga, bili oni crnci, bijelci, žuti ili smeđi. Za našu vječnu sudbinu nije važna boja Isusove kože ili boja kože našeg bližnjega. No ono što jest važno je to da „nema ni u kome drugom spasenja: jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kojemu se moramo spasiti“ (Djela 4,12).
English
Je li Isus bio crnac?
