Pitanje
Je li Isus stvoren?
Odgovor
Biblija uči da Isus nije stvoren, već da je Stvoritelj. „Jer je po [Isusu Kristu] stvoreno sve… sve je po njemu i za njega stvoreno“ (Kološanima 1,16). Nauk o Kristovoj vječnosti jedan je od prepoznatljivih znakova biblijskog kršćanstva.
Iako Isusa uvelike poštuju muslimani, mormoni, Jehovini svjedoci i drugi s različitim teološkim uvjerenjima, te skupine naučavaju da je Isus bio stvoreno biće. Pravovjerna kršćanska afirmacija potpunog Kristovog božanstva i Njegove nestvorene prirode čini kršćanstvo jedinstvenim u odnosu na sve druge religije i filozofije. Različite svjetske religije mogu se složiti oko nekih važnih pitanja kao što su postojanje transcendentnog, objektivnog morala i vrijednosti snažnog obiteljskog života, ali odgovor na pitanje „tko je Isus Krist?“ brzo odvaja one koji se pridržavaju biblijskog kršćanstva od onih koji to ne čine.
Rana crkvena vjerovanja nedvosmisleno uče da Isus nije stvoren, već da je On vječna božanska Osoba, Sin Božji. Muslimani uče da je Isus bio tek prorok rođen od djevice, ali je nastao kao i svi drugi. Mormoni, koji se pridržavaju modernog oblika arijanstva, vjeruju da je Isus imao početak, kao što je i Bog Otac imao početak. Jehovini svjedoci kažu da je Isus prvo Jehovino stvorenje i da se izvorno zvao arhanđeo Mihael. Dakle, s koje se strane podjele između stvoritelja/stvorenja Isus zapravo nalazi? Je li Isus stvorenje, odnosno dio stvorenoga poretka, ili je, uz Oca i Duha Svetoga, Stvoritelj svega stvorenoga? Je li Isus heteroousios („različite tvari“) od Oca, kako je držao heretik Arije iz 4. stoljeća; ili su Krist i Otac homoousios („od iste tvari“), kako je tvrdio Atanazije i odredio Nicejski sabor?
Kada pokušavate odgovoriti na pitanje „je li Isus stvoren?“, nema bolje osobe u koju se možemo ugledati od samog Isusa. Tijekom svog javnog djelovanja, Isus je neprestano preuzimao božanske prerogative. Neprestano je koristio prava koja nikada ne bi bila prikladna stvorenom biću. Rekao je da je On „Gospodar subote“ (Marko 2,28), a budući da je subotu ustanovio Bog, Isusova tvrdnja da je „Gospodar“ subote bila je tvrdnja o božanstvu. Isus je govorio o svom jedinstvenom, intimnom poznavanju Oca (Matej 11,27) i o slavi koju je dijelio s Ocem „prije postanka svijeta“ (Ivan 17,5). Isus je prihvatio štovanje drugih (Matej 14,32-33) i opisao buduće vrijeme kada će On suditi svim narodima (Matej 25,31-44). Luka nam govori da je Isus otišao toliko daleko da je osobno oprostio grijehe jedne žene – nešto što samo Bog može učiniti – i pripisao oproštenje njezinoj vjeri u Njega (Luka 7,48-50)!
Isusovi učenici bili su jednako jasni u svom vjerovanju u Isusovo božanstvo i nestvorenu prirodu. Ivan nam kaže da „u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom i Riječ [Isus] bijaše Bog“ (Ivan 1,1). Nakon što je susreo uskrslog Isusa, apostol Toma mu je uzviknuo: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Ivan 20,28). Apostol Pavao nazvao je Krista „Bogom iznad svega“ (Rimljanima 9,5) i izjavio da „u [Kristu] tjelesno prebiva sva punina Božanstva“ (Kološanima 2,9). U ranim danima crkve, Isus je bio i predmet molitve (Djela 7,59) i Onaj u čije je ime naviještano oproštenje grijeha (Djela 2,38; 10,43). Nakon što je ispitao kršćane pod prijetnjom smrću, rimski upravitelj Plinije Mlađi napisao je u svom pismu caru Trajanu (oko 110. po Kr.) da su se „[kršćani] običavali sastajati na određeni dan prije svanuća i naizmjence među sobom pjevati pjesmu Kristu kao bogu“ (Pisma 10,96).
Isus, Bog Sin, nije stvoren. On je oduvijek postojao; On nema početka ni kraja. Sin je uzeo ljudsko tijelo u određenom trenutku ljudske povijesti (Ivan 1,14). Kršćani ovaj događaj nazivaju utjelovljenjem („čin postajanja tijelom“). Ovaj je čin bio sastavni dio našeg spasenja (Galaćanima 4,4-5; 2. Korinćanima 5,21; Hebrejima 9,22). Od utjelovljenja nadalje, vječni, nestvoreni Sin je ujedno istinski Bog i istinski čovjek. Ali nikad nije postojalo vrijeme kada Sin nije postojao. On nikada nije stvoren. Isus je uvijek bio i zauvijek će ostati „naš veliki Bog i Spasitelj“ (Titu 2,13).
English
Je li Isus stvoren?
