settings icon
share icon
Pitanje

Što je judaizam i što vjeruju Židovi?

Odgovor


Što je judaizam, te tko ili što je Židov? Je li judaizam tek religija? Je li to kulturni identitet ili samo etnička skupina? Jesu li Židovi klan ili su nacija? Što vjeruju Židovi i vjeruju li svi isto?

Rječničke definicije „Židova“ uključuju sljedeće: „član Judina plemena”, „Izraelac”, „član nacije koja je postojala u Palestini od 6. st. prije Krista do 1. stoljeća”, „osoba koja porijeklom ili obraćenjem pripada drevnome židovskome narodu” i „pristaša judaizma”.

Prema rabinskome judaizmu, Židov je osoba koja ima židovsku majku ili osoba koja je se službeno obratila na judaizam. Levitski zakonik 24:10 često se citira kako bi se tom vjerovanju pružila vjerodostojnost, iako u Tori ne nalazimo nikakvu specifičnu tvrdnju koja bi podržala tu tradiciju. Neki rabini kažu da to nema nikakve veze s nečijim vjerovanjima. Oni vele da Židov ne treba slijediti židovske zakone ili običaje kako bi se smatrao Židovom. Zapravo, na temelju gore navedenog rabinskog tumačenja, Židov uopće ne treba vjerovati u Boga ali i dalje može biti Židov.

Neki drugi rabini pojašnjavaju da ukoliko osoba ne slijedi zapovijedi Tore i ne prihvati „Trinaest načela vjere“ Majmonida (Rabbi Moshe ben Maimon, jedan od najvećih srednjevjekovnih židovskih učenjaka), ne može biti Židov. Iako ova osoba može biti „biološki“ Židov, ona nema prave veze s judaizmom.

U Tori, odnosno prvih pet knjiga u Bibliji, Postanak 14:13 uči da je Abram, obično priznat kao prvi Židov, bio opisan kao „Hebrej“. Ime „Židov“ potječe od imena Juda, jednoga od dvanaest Jakovljevih sinova i jednoga od dvanaest plemena Izraela. Po svemu sudeći, ime „Židov“ prvotno se odnosilo na članove Judina plemena, ali kada je nakon Salomonove smrti kraljevstvo bilo razdijeljeno (1. Kraljeva 12), naziv se odnosio na bilo koga u kraljevstvu Jude, što je uključivalo plemena Jude, Benjamina i Levija. Danas mnogi vjeruju da je Židov svaki fizički potomak Abrahama, Izaka i Jakova, bez obzira na to od kojega je plemena potekao.

Dakle, što to Židovi vjeruju i što su osnovni propisi judaizma? Postoji pet glavnih oblika ili sekti judaizma u današnjem svijetu. To su ortodoksni, konzervativni, reformirani, rekonstrukcionistički i humanistički. Vjerovanja i uvjeti u svakoj grupi dramatično se razlikuju, međutim kratak popis tradicionalnih vjerovanja judaizma uključivao bi sljedeće:

Bog je stvoritelj svega što postoji; On je jedan, bestjelesan i samo Njega valja štovati kao apsolutnog vladara svemira.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije Mojsiju je otkrio Bog. One se neće promijeniti niti uvećati u budućnosti.

Bog je govorio židovskome narodu po prorocima.

Bog nadgleda aktivnosti ljudi: nagrađuje pojedince za dobra djela i kažnjava zlo.

Iako kršćani velik dio svoje vjere temelje na istim hebrejskim Svetim pismima kao i Židovi, postoje velike razlike u njihovim vjerovanjima: Židovi općenito najvažnijima drže djela i ponašanje: uvjerenja dolaze iz djela. To je u sukobu s konzervativnim kršćanima kojima je vjera od najveće važnosti, a djela su rezultat tog vjerovanja.

Židovska vjera ne prihvaća kršćanski koncept izvornoga grijeha (vjerovanje da su svi ljudi naslijedili grijeh Adama i Eve kada nisu poslušali Božje zapovijedi u Edenskom vrtu).

Judaizam potvrđuje urođenu dobrotu svijeta i ljudi na njemu kao Božjih stvorenja.

Židovski vjernici mogu posvetiti svoje živote i približiti se Bogu ispunjavajući mitzvot (božanske zapovijedi).

Nikakav spasitelj nije potreban, niti je dostupan kao posrednik.

613 zapovijedi koje nalazimo u Levitskom zakoniku i drugim knjigama reguliraju sve aspekte židovskoga života. Deset zapovijedi, kako ih vidimo zapisane u Izlasku 20:1-17 i Ponovljenom zakonu 5:6-21, čine kratak sažetak Zakona.

Mesija (Božji pomazanik) će doći u budućnosti i opet sakupiti Židove u izraelskoj zemlji. U to vrijeme nastupit će veliko uskrsnuće mrtvih. Jeruzalemski hram, razoren 70. godine ponovno će se izgraditi.

Vjerovanja o Isusu prilično se razlikuju. Neki ga vide kao velikoga moralnog učitelja. Drugi ga vide kao lažnoga proroka ili idola kršćanstva. Neke sekte judaizma neće niti reći Njegovo ime zbog zabrane izgovaranja imena idola.

Židove se često naziva Božjim izabranim narodom. To ne znači da su oni na bilo koji način superiorni u odnosu na druge ljude. Biblijski stihovi poput Izlaska 19:5 jednostavno kažu da je Bog izabrao Izrael da primi i proučava Toru, da štuje samo Boga, da se odmara na Šabat i da slavi blagdane. Židovi nisu bili izabrani kako bi bili bolji od drugih, samo su bili odabrani kako bi bili svjetlo poganima i blagoslov svim narodima.Što je judaizam, te tko ili što je Židov? Je li judaizam tek religija? Je li to kulturni identitet ili samo etnička skupina? Jesu li Židovi klan ili su nacija? Što vjeruju Židovi i vjeruju li svi isto?

Rječničke definicije „Židova“ uključuju sljedeće: „član Judina plemena”, „Izraelac”, „član nacije koja je postojala u Palestini od 6. st. prije Krista do 1. stoljeća”, „osoba koja porijeklom ili obraćenjem pripada drevnome židovskome narodu” i „pristaša judaizma”.

Prema rabinskome judaizmu, Židov je osoba koja ima židovsku majku ili osoba koja je se službeno obratila na judaizam. Levitski zakonik 24:10 često se citira kako bi se tom vjerovanju pružila vjerodostojnost, iako u Tori ne nalazimo nikakvu specifičnu tvrdnju koja bi podržala tu tradiciju. Neki rabini kažu da to nema nikakve veze s nečijim vjerovanjima. Oni vele da Židov ne treba slijediti židovske zakone ili običaje kako bi se smatrao Židovom. Zapravo, na temelju gore navedenog rabinskog tumačenja, Židov uopće ne treba vjerovati u Boga ali i dalje može biti Židov.

Neki drugi rabini pojašnjavaju da ukoliko osoba ne slijedi zapovijedi Tore i ne prihvati „Trinaest načela vjere“ Majmonida (Rabbi Moshe ben Maimon, jedan od najvećih srednjevjekovnih židovskih učenjaka), ne može biti Židov. Iako ova osoba može biti „biološki“ Židov, ona nema prave veze s judaizmom.

U Tori, odnosno prvih pet knjiga u Bibliji, Postanak 14:13 uči da je Abram, obično priznat kao prvi Židov, bio opisan kao „Hebrej“. Ime „Židov“ potječe od imena Juda, jednoga od dvanaest Jakovljevih sinova i jednoga od dvanaest plemena Izraela. Po svemu sudeći, ime „Židov“ prvotno se odnosilo na članove Judina plemena, ali kada je nakon Salomonove smrti kraljevstvo bilo razdijeljeno (1. Kraljeva 12), naziv se odnosio na bilo koga u kraljevstvu Jude, što je uključivalo plemena Jude, Benjamina i Levija. Danas mnogi vjeruju da je Židov svaki fizički potomak Abrahama, Izaka i Jakova, bez obzira na to od kojega je plemena potekao.

Dakle, što to Židovi vjeruju i što su osnovni propisi judaizma? Postoji pet glavnih oblika ili sekti judaizma u današnjem svijetu. To su ortodoksni, konzervativni, reformirani, rekonstrukcionistički i humanistički. Vjerovanja i uvjeti u svakoj grupi dramatično se razlikuju, međutim kratak popis tradicionalnih vjerovanja judaizma uključivao bi sljedeće:

Bog je stvoritelj svega što postoji; On je jedan, bestjelesan i samo Njega valja štovati kao apsolutnog vladara svemira.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije Mojsiju je otkrio Bog. One se neće promijeniti niti uvećati u budućnosti.

Bog je govorio židovskome narodu po prorocima.

Bog nadgleda aktivnosti ljudi: nagrađuje pojedince za dobra djela i kažnjava zlo.

Iako kršćani velik dio svoje vjere temelje na istim hebrejskim Svetim pismima kao i Židovi, postoje velike razlike u njihovim vjerovanjima: Židovi općenito najvažnijima drže djela i ponašanje: uvjerenja dolaze iz djela. To je u sukobu s konzervativnim kršćanima kojima je vjera od najveće važnosti, a djela su rezultat tog vjerovanja.

Židovska vjera ne prihvaća kršćanski koncept izvornoga grijeha (vjerovanje da su svi ljudi naslijedili grijeh Adama i Eve kada nisu poslušali Božje zapovijedi u Edenskom vrtu).

Judaizam potvrđuje urođenu dobrotu svijeta i ljudi na njemu kao Božjih stvorenja.

Židovski vjernici mogu posvetiti svoje živote i približiti se Bogu ispunjavajući mitzvot (božanske zapovijedi).

Nikakav spasitelj nije potreban, niti je dostupan kao posrednik.

613 zapovijedi koje nalazimo u Levitskom zakoniku i drugim knjigama reguliraju sve aspekte židovskoga života. Deset zapovijedi, kako ih vidimo zapisane u Izlasku 20:1-17 i Ponovljenom zakonu 5:6-21, čine kratak sažetak Zakona.

Mesija (Božji pomazanik) će doći u budućnosti i opet sakupiti Židove u izraelskoj zemlji. U to vrijeme nastupit će veliko uskrsnuće mrtvih. Jeruzalemski hram, razoren 70. godine ponovno će se izgraditi.

Vjerovanja o Isusu prilično se razlikuju. Neki ga vide kao velikoga moralnog učitelja. Drugi ga vide kao lažnoga proroka ili idola kršćanstva. Neke sekte judaizma neće niti reći Njegovo ime zbog zabrane izgovaranja imena idola.

Židove se često naziva Božjim izabranim narodom. To ne znači da su oni na bilo koji način superiorni u odnosu na druge ljude. Biblijski stihovi poput Izlaska 19:5 jednostavno kažu da je Bog izabrao Izrael da primi i proučava Toru, da štuje samo Boga, da se odmara na Šabat i da slavi blagdane. Židovi nisu bili izabrani kako bi bili bolji od drugih, samo su bili odabrani kako bi bili svjetlo poganima i blagoslov svim narodima.

English



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu

Što je judaizam i što vjeruju Židovi?
Podijelite ovu stranicu: Facebook icon Twitter icon Pinterest icon Email icon
© Copyright Got Questions Ministries