Pitanje
Kakav je Bog?
Odgovor
Svaka kultura u povijesti svijeta imala je neki koncept o tome kakav je Bog. Neki su pretpostavljali da Bog upravlja vremenom i izrađivali slike boga oluje koji baca munje uokolo (obožavanje Baala u Kanaanu). Neki su pretpostavljali da je Bog vrlo moćan, pa su obožavali najmoćniju stvar koju su mogli vidjeti, sunce (obožavanje Ra u Egiptu). Drugi su pretpostavljali da je Bog posvuda i stoga štovali sve (panteizam u stoičkoj filozofiji). Neki su pretpostavljali da je Bog nespoznatljiv i okrenuli se agnosticizmu ili, kako bi prikrili svoje temelje, obožavali „Nepoznatog Boga“ (Djela 17,23).
Problem sa svakom od ovih pretpostavki je taj što dobivaju samo dio slike o tome tko je Bog. Da, Bog kontrolira vremenske prilike, ali kontrolira i mnogo više. Moćan je, ali mnogo moćniji od sunca. On je posvuda, ali i nadilazi sve. I srećom, iako postoje neke stvari koje ne razumijemo o Bogu, On je spoznatljiv. Zapravo, On nam otkriva sve što trebamo znati o Njemu u Bibliji. Bog želi biti spoznatljiv (Psalam 46,10).
Norman Geisler i Frank Turek, u svojoj knjizi „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist“, navode sljedeće:
- Istina se otkriva, a ne izmišlja. Postoji neovisno o bilo čijem znanju. (Gravitacija je postojala i prije Newtona.)
- Istina je transkulturalna; ako je nešto istina, to je istina za sve ljude, na svim mjestima, u svim vremenima. (2+2=4 vrijedi za svakoga, svugdje, u svako vrijeme.)
- Istina je nepromjenjiva iako se naša uvjerenja o istini mijenjaju. (Kada smo počeli vjerovati da je Zemlja okrugla umjesto ravna, istina o Zemlji se nije promijenila, promijenilo se samo naše vjerovanje o Zemlji.)
Stoga, dok pokušavamo utvrditi kakav je Bog, jednostavno pokušavamo otkriti istine koje su već tamo.
Prvo, Bog postoji. Biblija nikada ne argumentira da Bog postoji; jednostavno to navodi. Činjenica da Bog jest trebala bi biti očigledna kroz djela koja je stvorio (Psalam 19,1-6). Postanak 1,1 kaže: „U početku Bog stvori nebo i zemlju.“ Ovo je jednostavna, ali moćna izjava. Svemir uključuje vrijeme, prostor, materiju i energiju, tako da su svi vidljivi elementi u svemiru nastali Božjom odredbom. Opća teorija relativnosti Alberta Einsteina kaže da su sve vrijeme, prostor i materija imali određeni, istovremeni početak. Što ima početak, ima i uzrok. To je zakon uzročnosti, a činjenica o Bogu lako objašnjava krajnji uzrok. Bog je stvoritelj svega što postoji, stoga znamo još nešto o njemu: On je svemoguć (Joel 1,15), On je vječno samopostojeći (Psalam 90,2) i On postoji iznad i izvan svega stvorenog (Psalam 97,9).
Isti Bog koji je sve stvorio također kontrolira sve. On je vrhovni (Izaija 46,10). Onaj tko stvori neki predmet posjeduje ga i ima moć koristiti ga kako smatra prikladnim. Krajnji uzročnik ima konačni autoritet. U Izaiji 44,24 Bog se predstavlja kao Onaj „koji sve čini, koji je sâm razapeo nebesa, koji sâm zemlju rasprostire“. Sljedeći stih kaže da On „natrag okreće mudrace i bezumljem čini znanje njihovo“ (Izaija 44,25). Ovo je očigledno Bog sa silom i da čini što želi.
Bog je duh (Ivan 4,24) i ne može biti predstavljen ničim stvorenim; zapravo, pokušaj stvaranja takvog prikaza je bogohulan (Izlazak 20,4-6). Bog je nepromjenjiv (Malahija 3,6). Bog je sveznajući (1. Ivanova 3,20) i sveprisutan (Psalam 139,7-13). On je svet i slavan (Izaija 6,3). On je pravedan (Ponovljeni zakon 32,4) i pravedno će suditi svakom grijehu i nepravdi (Judina 1,15).
Božji sud ističe još jednu istinu o tome kakav je On: On je moralno biće. C. S. Lewis, u „Elementarnom kršćanstvu“, tvrdi da baš kao što postoje vidljivi zakoni prirode (gravitacija, entropija itd.), postoje i vidljivi zakoni morala. On piše: „Prvo, da ljudska bića diljem svijeta imaju tu neobičnu ideju da bi se trebala ponašati na određeni način, i ne mogu je se stvarno riješiti. Drugo, da se zapravo ne ponašaju tako. Ona poznaju Zakon prirode; narušavaju ga. Ove dvije činjenice temelj su svakog jasnog razmišljanja o sebi i svemiru u kojem živimo.“ Unatoč različitim idejama o tome što obuhvaća ispravno i pogrešno, postoji univerzalno uvjerenje da ispravno i pogrešno postoji, a to je odraz Boga koji nas je stvorio (Postanak 1,26; Propovjednik 3,11).
Kad je Isus ušao u naš svijet, pokazao nam je Oca (Ivan 14,7-9). Po Isusu razumijemo da Bog nastoji spasiti izgubljene (Luka 19,10). On je suosjećajan (Matej 14,14), On je milosrdan (Luka 6,36) i On oprašta (Matej 9,1-8). U isto vrijeme, Isus nam pokazuje da će Bog osuditi nepokajani grijeh (Luka 13,5) i da je Bog ljut na one koji žive lažno i odbijaju priznati istinu (Matej 23).
Najviše od svega, Isus nam je pokazao da je Bog ljubav (1. Ivanova 4,8). U ljubavi je Bog poslao svoga Sina na svijet (Ivan 3,16). Isus je umro na križu za grešnike u ljubavi (Rimljanima 5,8). U ljubavi On još uvijek poziva grešnike na obraćenje da iskuse Božju milost i da se nazovu djecom Božjom (1. Ivanova 3,1).
English
Kakav je Bog?
