Pitanje
Što znači biti kamen spoticanja drugima?
Odgovor
Usred niza zakona koji reguliraju postupanje s drugima, nalazimo: „Ne proklinji gluha i ne stavljaj zapreku pred slijepa, nego se boj Boga svojega. Ja sam GOSPOD" (Levitski zakonik 19,14). Očito je stavljanje kamena ili opeke pred slijepu osobu okrutno, ali Novi zavjet uzima praktičnu izreku i pretvara je u duhovnu metaforu.
Nakon što je Petar ukorio Isusa, zanijekavši da će se raspeće dogoditi, Isus je rekao: „Odlazi od mene, Sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na umu što je Božje, nego što je ljudsko" (Matej 16,23). Petar je pod utjecajem Sotone pokušao odvratiti Isusa od onoga što je došao učiniti. Pokušao je „spotaknuti" Isusa na Njegovom putu do raspeća. Pavao ponavlja činjenicu: „…a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, a Grcima ludost" (1. Korinćanima 1,23). Činjenica da će Mesija biti razapet bila je kamen spoticanja za Židove – nešto što je spotaknulo njihovo uvjerenje o tome kakav će biti Mesija.
Ali većinu puta „kamen spoticanja" odnosi se na nešto ili nekoga tko udaljava drugoga od odnosa s Bogom. U Mateju 18,5-7, Isus kaže: „I tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima. A tko god sablazni jednog od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi žrvanj osleni pa da potone u dubinu morsku. Jao svijetu od sablazni! Jer moraju doći sablazni, ali jao čovjeku onomu po kojem sablazan dolazi." Baš kao što bi bilo bolje odsjeći sebi ruku umjesto griješiti (Matej 18,8), u perspektivi Kraljevstva bolje bi bilo utopiti se nego navesti dijete na grijeh. Slično tome, u Rimljanima 14,13, Pavao ističe da jedini Bog sudi; ne treba suditi drugima, već treba paziti da nismo od onih koji ih navode na grijeh kojim smo okruženi.
Spoticanja nastaju i kada je put pomalo nesiguran. Zreli kršćanski život dopušta neke slobode koje su suprotne poslušnoj, discipliniranoj vjeri. Korinćani su bili zabrinuti zbog jedenja mesa žrtvovanog idolima. Moderna pitanja uključuju umjereno konzumiranje alkohola ili plesanje. „No pazite da ne bi ta vaša sloboda postala spoticaj slabima" (1. Korinćanima 8,9). Naša sloboda nije cijena nečijeg hodanja s Bogom. Ako bi nešto što Bog dopušta odvelo drugog u grijeh, trebamo to izbjegavati. Dana nam je velika sloboda kao kršćanima, ali najveća je sloboda uzimanje u obzir dobrobit drugih iznad naše.
Uzdržavati se od spoticanja znači ne voditi drugoga u grijeh. Kako ćemo to ostvariti ovisi o situaciji i srcu onih oko nas. Sigurnost koju imamo u Božjoj ljubavi i providnosti, i sada i vječno, omogućava nam da se brinemo za one slabije – one kojima je potrebno posebno ohrabrenje da bi shvatili tko je Bog. U nekim situacijama to znači živjeti u tim slobodama kako bi iskazali primjere da je Bog uistinu Bog milosti. U drugim, to znači disciplinirati sebe u izgradnji slabijih vjernika i ne gurati ih u slobodu za koju nisu spremni. No, to uvijek znači ne poticati drugog na djelovanje na način koji Biblija specifično identificira kao grijeh.
English
Što znači biti kamen spoticanja drugima?
