Druga knjiga Ljetopisa
Autor: Druga knjiga Ljetopisa ne navodi autora. Prema predaji, Ezra je napisao Prvu i Drugu knjigu Ljetopisa.Vrijeme pisanja: Druga knjiga Ljetopisa najvjerojatnije je napisana između 450. i 425. godine prije Krista.
Svrha pisanja: Prva i Druga knjiga Ljetopisa obuhvaćaju uglavnom istu građu kao Prva i Druga knjiga o Samuelu i Prva i Druga knjiga o Kraljevima. Prva i Druga knjiga o Ljetopisa više se usredotočuje na svećenički aspekt toga razdoblja. Druga knjiga Ljetopisa u suštini je procjena religijske povijesti nacije.
Ključni stihovi: 2. Ljetopisa 1:18 (2:1): „Salomon naumi sagraditi Dom – jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac.“
2. Ljetopisa 29:1-3: „Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kći Zaharinija. Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David. Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih.“
2. Ljetopisa 36:14: „Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu.“
2. Ljetopisa 36:23: „Ovako veli perzijski kralj Kir: Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!“
Sažetak: Druga knjiga Ljetopisa povijesni je zapis Južnoga kraljevstva, Judeje, od Salomonove vladavine do svršetka Babilonskog sužanjstva. Propadanje Judeje je razočaravajuće, ali naglasak je na duhovnim reformatorima koji revno žele vratiti narod ka Bogu. Malo je toga rečeno o lošim kraljevima ili o padovima dobrih kraljeva; naglašava se samo dobrota. Budući da Druga Kraljevima prenosi svećeničku perspektivu, Sjeverno kraljevstvo, Izrael, se rijetko spominje zbog njegova lažnog štovanja i odbijanja da prizna Hram u Jeruzalemu. Druga Ljetopisa završava konačnim uništenjem Jeruzalema i Hrama.
Tipologija: Kao što je slučaj sa svakim spominjanjem kraljeva i hramova u Starom zavjetu, u njima vidimo odraz pravoga Kralja nad kraljevima – Isusa Krista – i hrama Svetoga Duha – Njegova naroda. Čak i najbolji kraljevi Izraela imali su mane kao i svi grješni ljudi, te su nesavršeno vodili narod. Međutim, kada Kralj nad kraljevima dođe živjeti i vladati na zemlji za vrijeme milenija, utvrdit će svoje prijestolje nad svom zemljom kao zakoniti nasljednik Davidov. Tek tada ćemo imati savršena Kralja koji će vladati u pravednosti i svetosti, o čemu su i najbolji kraljevi Izraela mogli samo sanjati.
Isto tako, veliki hram koji je Salomon sagradio nije trebao trajati zauvijek. Samo sto pedeset godina kasnije, budući naraštaji koji su okrenuli leđa idolopoklonstvu trebali su ga popraviti jer se počeo raspadati i bio je uprljan (2. Kraljevima 12). Međutim, hram Svetoga Duha – oni koji pripadaju Kristu – živjet će zauvijek. Mi koji pripadamo Isusu, mi smo taj hram, načinjen ne rukama, nego voljom Božjom (Ivan 1:12-13). Duh koji živi u nama nikada nas neće napustiti, nego će nas jednoga dana sigurne predati u Božje ruke (Efežanima 1:13; 4:30). Ni jedan zemaljski hram nema to obećanje.
Primjena: Čitatelj Ljetopisa pozvan je da procijeni svaki naraštaj iz prošlosti i razumije zašto je bio blagoslovljen zbog poslušnosti ili kažnjen zbog pokvarenosti. Ipak, pozvani smo da usporedimo nedaće tih naraštaja s našim vlastitima, kako u cjelini tako i pojedinačno. Ako mi, naš narod ili naša crkva prolazimo kroz nevolje, onda je korisno usporediti naša vjerovanja i vidjeti postupamo li u skladu s iskustvima Izraelaca pod različitim kraljevima. Bog mrzi grijeh i neće ga tolerirati. Međutim, Ljetopisi nas uče da Bog isto tako želi oprostiti i iscijeliti one koji će se ponizno moliti i pokajati (1. Ivanova 1:9).
Ako biste mogli bilo što primiti od Boga, što biste tražili? Ogromno bogatstvo? Savršeno zdravlje za vas i vaše najmilije? Moć nad životom i smrću? Zanimljivo je razmišljati o tome, zar ne? Međutim, divno je to što je Bog to ponudio Salomonu, koji ipak nije izabrao ni jedno od toga. On je molio za mudrost i znanje kako bi mogao dovršiti i dobro obaviti zadatak koji mu je Bog povjerio. Lekcija koju trebamo naučiti jest da je Bog svakome od nas dodijelio ulogu koju trebamo ispuniti, a najveći blagoslov koji možemo tražiti od Boga jest sposobnost da možemo izvršiti Njegovu volju za naš život. Stoga nam je potrebna „mudrost odozgor“ (Jakovljeva 3:17) kako bismo mogli razaznati Njegovu volju, te razumjeti Njega i osobno ga upoznati kako bi nas to motiviralo da budemo nalik na Krista i u našim djelima i u našim stavovima (Jakovljeva 3:13).
English
Druga knjiga Ljetopisa
