Prva knjiga o Kraljevima
Autor: Prva knjiga o Kraljevima ne navodi svoga autora. Prema tradiciji, napisao ju je prorok Jeremija.Datum pisanja: Prva knjiga o Kraljevima najvjerojatnije je napisana između 560. i 540. godine prije Krista.
Svrha pisanja: Ova knjiga nastavlja radnju Prve i Druge knjige o Samuelu, a započinje tako što prati Salomonov uspon kao kralja nakon Davidove smrti. Priča započinje Ujedinjenim kraljevstvom, ali završava tako što je nacija podijeljena na dva kraljevstva, koja su poznata kao Judeja i Izrael. Prva i Druga Kraljevima čine jednu knjigu u hebrejskoj Bibliji.
Ključni stihovi: 1. Kraljevima 1:30: „Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju.“
1. Kraljevima 9:3: „Jahve mu reče: 'Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje će oči i srce biti ovdje svagda.'“
1. Kraljevima 12:16: „Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: 'Kakav dio imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!'“
1. Kraljevima 12:28: „Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: 'Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske.'“
1. Kraljevima 17:1: „Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: 'Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.'“
Sažetak: Prva knjiga o Kraljevima počinje sa Salomonom i završava s Ilijom. Razlika između ove dvojice daje naslutiti što se događalo u međuvremenu. Salomon se rodio nakon izbijanja skandala između Davida i Bat-Šebe. Poput svoga oca, bio je slab na žene, a ta slabost ga je na kraju puno koštala. Salomonu je u početku išlo dobro, tako da se molio za mudrost i sagradio Bogu hram, što je trajalo sedam godina. Međutim, proveo je trinaest godina u izgradnji svoga dvora. Njegovo gomilanje žena dovelo ga je do toga da štuje njihove idole i napusti Boga. Nakon Salomonove smrti, Izraelom su vladali mnogi zli i idolopoklonički kraljevi. To je udaljilo narod od Boga, tako da ih čak ni Ilijino propovijedanje nije uspjelo vratiti natrag. Među najgorim kraljevima bio je Ahab, i njegova kraljica Jezabela, koja je štovanje Baala u Izraelu dovela do novih visina. Ilija je pokušao Izraelce okrenuti ka štovanju Jahve, tako da je izazvao Baalove idolopokloničke svećenike na obračun s Bogom na gori Karmel. Naravno, Bog je pobijedio. To je kraljicu Jezabelu (blago rečeno) naljutilo. Naredila je da se Iliju smakne, tako da je pobjegao i sakrio se u pustinji. U depresiji i iscrpljen, rekao je: „Želim umrijeti.“ Ali Bog je proroku poslao hranu i ohrabrenje, te mu je šaputao „tihim glasom,“ i tako spasio njegov život za daljnju službu.
Tipologija: Hram u Jeruzalemu, gdje je Božji Duh prebivao u Svetinji nad svetinjama, nagoviješta one koji vjeruju u Krista, u kojima prebiva Sveti Duh od trenutka njihova spasenja. Kao što su Izraelci trebali napustiti idolopoklonstvo, tako i mi trebamo odbaciti sve ono što nas razdvaja od Boga. Mi smo njegov narod, Hram živoga Boga. Druga Korinćanima 6:16 poručuje: „Kakav li sklad između hrama Božjega i idolâ? A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.'“
Prorok Ilija bio je preteča Krista i apostola u Novom zavjetu. Bog je Iliju osposobio da čini čudesa kako bi pokazao da je zbilja bio Božji čovjek. Podigao je iz mrtvih sina udovice iz Serfate, koja je zato uskliknula: „'Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Jahvina iz tvojih usta istinita.'“ Na isti način, i u Novom zavjetu jasno vidimo Božje ljude koji su govorili Njegove riječi kroz Njegovu silu. Ne samo da je Isus podigao Lazara iz mrtvih, nego je podigao i sina udovice iz Naina (Luka 7:14-15) i Jairovu kćer (Luka 8:52-56). Apostol Petar podigao je iz mrtvih Tabitu (Djela 9:40), a Pavao je podigao Eutiha (Djela 20:9-12).
Primjena: Prva knjiga o Kraljevima sadrži u sebi mnoge lekcije za vjernike. Vidimo da trebamo paziti s kime se družimo, a posebno trebamo paziti s kime ulazimo u blisku suradnju i brak. Kraljevi Izraela koji su se poput Salomona ženili strankinjama, izlagali su zlu i sebe i narod kojim su vladali. Kao oni koji vjeruju u Krista, moramo jako paziti koga biramo za prijatelje, poslovne suradnike i supružnike. „Nemojte se varati: zli razgovori kvare zdravo ćudoređe“ (1. Korinćanima 15:33).
Ilijino iskustvo u pustinji također nas uči vrijednu lekciju. Nakon njegove nezamislive pobjede nad 450 Baalovih proroka na gori Karmel, njegova radost pretvorila se u tugu kada ga je Jezabela počela goniti, tako da je morao pobjeći da spasi život. Iza takvih uzvišenih iskustava često zna uslijediti pad, s kojim dolaze razočaranje i depresija. Moramo se čuvati od takvih iskustava u našem kršćanskom životu. Međutim, naš Bog je vjeran i nikada nas neće ostaviti, nipošto nas neće zapustiti. Taj tihi, nježni šapat koji je ohrabrio Iliju ohrabrit će i nas.
English
Prva knjiga o Kraljevima
