Pitanje
Što je kolektivno spasenje?
Odgovor
U osnovi, „kolektivno spasenje“ znači da „ako nismo svi spašeni, nitko se od nas neće spasiti“, odnosno da „kao pojedinci moramo surađivati i žrtvovati se za dobrobit sviju“. Još jedan način da se izrazi značenje kolektivnog spasenja glasi: „Ne mogu samog sebe spasiti. Moram odraditi svoj dio u suradnji s grupom, čak se i žrtvovati, kako bi se osiguralo svačije spasenje. Tek tada se svi zajedno spašavamo.“ Međutim, Biblija je jasna u tome da je spasenje proces kojim Bog po Kristovoj žrtvi na križu spašava pojedince. Svaka osoba mora doći Kristu individualno, a ne kolektivno.
Kolektivno spasenje također je analogno ekumenskom pokretu po tome što su mnoge glavne protestantske crkve spremne prihvatiti katolicizam, islam, budizam, religije istočnjačkog misticizma i kultove kako bi ostvarile društvene i moralne ciljeve. Njihovo je mišljenje da ako se dovoljno pobožni ljudi udruže, mogu zadobiti rat protiv bezbožnog poganstva i zla u društvima koja su napustila svaki osjećaj morala. Vjeruje se da će uz sve pojedince koji surađuju i žrtvuju se za opće dobro, svi društveni problemi biti iskorijenjeni. Zagovornici ekumenizma tvrde da je crkva u svetom ratu za očuvanje kršćanskih vrijednosti koje su tijesno utkane u tkivo biblijskog nauka, te da moramo prestati s našim neslaganjima oko nauka i udružiti se u zajedničkom vođenju ovog rata protiv propadajućeg svijeta.
Zagovornici ekumenizma ili kolektivnog spasenja često kao dokaz koriste tekst iz Ivana 17. Tvrde kako je Isus molio da se svi međusobno slažu, a ne da se između sebe bore. No, Njegova se molitva odnosila samo na Njegove učenike – sve one koji će ga ikada slijediti, što isključuje sve druge. Molio je da budu povezani, imaju jedinstvo u Božjem Duhu što se na kraju ostvarilo na dan Pedesetnice (vidi Djela 2). Bog je ostvario ovu zajedničku svezu među kršćanima kada je na njih sišao Njegov Duh i kada su Duhom kršteni u Kristovo tijelo. Pavao je to sažeo u 1. Korinćanima 6,17: „A tko prione uz Gospodina, jednoga je duha“ (VB).
Problem je u tome što se koncept kolektivnog spasenja ne nalazi nigdje u Bibliji. Jedan od ključnih komponenti kolektivnog spasenja vezan je za prijevarno mišljenje da se crkva mora povezati i zajednički nastojati osloboditi svijet od svakog nemorala koji prožima naše današnje društvo. Međutim, ne postoji primjer u Novom zavjetu da su Isus ili bilo koji od apostola nastojali riješiti probleme svog društva, uključujući vlasti. Ono što su naučavali jest da čovjekovo spasenje dolazi po Kristovom evanđelju na individualnoj razini, a ne kolektivnoj. Krist dolazi u srce pojedinca, kuca da mu otvorimo, te mu na poticaj i silu Duha Svetoga otvaramo vrata našeg srca (1. Korinćanima 2,12-16; Otkrivenje 3,20).
Jedan od najzabrinjavajućih aspekata koncepta kolektivnog spasenja ili ekumenizma jest tvrdnja da je naša svrha boriti se protiv kulturalnog rata, da smo nekakva vrsta ljudske moćne baze koja može utjecati na vlasti glasanjem u velikim blokovima, ili lobiranjem, ili stvaranjem institucija koje mogu braniti i zastupati moral u našem društvu. No, Pavao jasno kaže da to nije uloga kršćanina: „A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i varalice napredovat će iz zla u gore — zavodeći i bivajući zavedenima“ (2. Timoteju 3,12-13 VB). Naše kršćansko-biblijske ovlasti nemaju nikakve veze s kolektivnim moralom ni politički, ni organizacijski, ni vjerski. Naše ovlasti imaju veze jedino s Velikim poslanjem – pozivanjem drugih da se individualno spase po Kristu.
English
Što je kolektivno spasenje?
