Pitanje
Što je kontinuacionizam? Što je kontinuacionist?
Odgovor
Imajte na umu da se kao služba GotQuestions.org ne slažemo s kontinuacionizmom. Članak u nastavku napisala je osoba koja drži do kontinuacionizma. Smatrali smo da bi bilo korisno imati članak koji pozitivno predstavlja kontinuacionizam, jer je uvijek dobro da se naša stajališta izazovu, motivirajući nas da dalje istražujemo Bibliju kako bismo bili sigurni da su naša uvjerenja biblijski zdrava.
Kontinuacionizam je vjerovanje da su svi duhovni darovi, uključujući iscjeljenja, govorenje jezika i čuda, još uvijek na snazi i danas, baš kao što su bili u danima prve crkve. Kontinuacionist vjeruje da su se duhovni darovi „nastavili“ istim intenzitetom od dana Pedesetnice te da današnja crkva ima pristup svim duhovnim darovima spomenutim u Bibliji.
Kad je Duh Sveti došao kao što je Isus obećao (Djela 1,8; 2,1-4), ispunio je vjernike i opskrbio ih nadnaravnim darovima koji su im omogućili da služe Bogu sa snagom i sposobnošću. Ovi duhovni darovi navode se u Rimljanima 12,6-8, Efežanima 4,11 i 1. Korinćanima 12,7-11.28, a kontinuacionizam kaže da svi darovi postoje i danas. Ti se darovi razlikuju od osobe do osobe kako Duh smatra prikladnim (1. Petrova 4,10). Prva Korinćanima 12,4-6 kaže: „Raznovrsni su darovi, ali isti Duh, i raznovrsne su službe, ali isti Gospodin. Raznovrsna su i djelovanja, ali je isti Bog, koji čini sve u svima.“ Kontinuacionisti tvrde da ne postoje biblijski dokazi da bilo koji od ovih duhovnih darova više ne djeluje.
Suprotno gledište naziva se cesacionizam, koje uči da su neki darovi „prestali“ i danas više ne djeluju. Pitanje u cesacionizmu nije postoje li darovi koji se još uvijek daju, nego koji. Cesacionisti ukazuju na stihove kao što je 1. Korinćanima 13,10 i činjenicu da su čudesni darovi usko povezani sa službom apostola i potvrdom Božjeg otkrivenja (Djela 2,22; 14,3; 2. Korinćanima 12,12) kao dokaz da su čudesni darovi Duha prestali.
Kao i kod svake doktrine, postoje krajnosti s obje strane. Neki cesacionisti vjeruju da su svi duhovni darovi prestali s krajem apostolskog doba. Manje ekstremni cesacionizam smatra da su samo „znakovni darovi“ – iscjeljenje, čuda i jezici – prestali. Na ekstremnoj kontinuacionističkoj strani postoje oni koji uče da jezici moraju uvijek slijediti spasenje ili ispunjenje Duhom Svetim. Također može postojati pogrešan naglasak na darovima umjesto na osobi Isusa Krista. Neki čak tvrde da se svaki vjernik može opremiti svakim čudesnim darom ako ima dovoljno vjere. No ovaj se koncept jasno opovrgava u 1. Korinćanima 12,11, gdje se kaže da ih Duh „dijeli svakomu napose kako on hoće“. Pavao se bavio upravo ovim pitanjem u korintskoj crkvi: „Jesu li svi čudotvorci? Imaju li svi darove ozdravljanja? Govore li svi jezicima?“ (1. Korinćanima 12,29-30). Odgovor na ova retorička pitanja je „ne“.
Kontinuacionisti vjeruju da je biblijska uputa o duhovnim darovima jednako relevantna i danas kao što je bila i kad je napisana. Tvrde da ne postoji biblijski razlog da se vjeruje drugačije i da je teret dokaza na cesacionistima. Vjernici s obje strane spora mogu se složiti da se ne slažu, ali obje perspektive trebaju imati na umu Isusovu molitvu u Ivanu 17,22-23: „Da budu jedno kao što smo mi jedno: ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednome i da svijet spozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si ljubio mene.“ Bez obzira na to jesu li kontinuacionisti ili cesacionisti, svi nanovo rođeni vjernici dio su Kristova tijela (1. Korinćanima 12,27). Kada dopustimo da bilo koje pitanje koje nije temeljno izazove podjele i nesloge, ne obraćamo pažnju na ono što je našem Gospodaru važno.
Dodatak o uobičajenim cesacionističkim argumentima i kontinuacionističkim odgovorima
Kršćani koji tvrde da ne postoji biblijski temelj za cesacionizam ponekad se nazivaju „kontinuacionisti“. Ti vjernici smatraju da je njihov stav biblijski dosljedan i da je cesacionizam bez biblijskog temelja. Slijede neki uobičajeni argumenti za cesacionizam i kontinuacionistički odgovori:
1. Sveto pismo
Cesacionisti često citiraju 1. Korinćanima 13,8-10 kako bi poduprli ideju da su neki darovi prestali kada je došlo „savršeno“. Neki vjeruju da se „savršeno“ odnosi na dovršetak Biblije. Ovo stajalište tvrdi da nakon što je Biblija bila u dovršenom obliku, više nije bilo potrebe za čudesnim djelima Duha Svetoga po vjernicima. Međutim, 12. stih pojašnjava identitet tog „savršenog“: „Jer sada vidimo kroz zrcalo, nejasno, a tada licem u lice: sada spoznajem djelomično; ali tada ću spoznati kao što sam i ja spoznat.“ Budući da ne možemo vidjeti Bibliju licem u lice, niti nas ona može „spoznati“, kontinuacionisti smatraju da se ovaj stih odnosi na drugi Isusov dolazak. U to vrijeme neće biti potrebe za darovima Duha Svetoga, uključujući dar spoznaje (8. stih), jer ćemo biti u fizičkoj prisutnosti samog Isusa.
Drugi često citirani stih je 2. Korinćanima 12,12. Cesacionisti tvrde da su čudesni darovi kao što su jezici, iscjeljenje, proročanstvo i čuda bili ograničeni na apostole kako bi potvrdili njihov autoritet. Međutim, Biblija uključuje izvještaje o ne-apostolima u ranoj crkvi koji su činili čuda i iscjeljivali, poput Stjepana (Djela 6,8) i Filipa (Djela 8,6-7). Darovi jezika i proroštva bili su rašireni među svima koji su bili ispunjeni Duhom Svetim (Djela 10,46; 19,6; 1. Korinćanima 14,5. 39; Galaćanima 3,5). Pavao je uključio ove čudesne darove kada se obratio crkvi u Korintu (1. Korinćanima 12,4-11. 28). Kontinuacionizam tvrdi da kad bi jezici, iscjeljenje i čuda bili ograničeni na apostole, ti darovi ne bi bili uključeni u Pavlove upute crkvenom tijelu mnogo godina nakon Pedesetnice. Pavao je rekao: „Htio bih da svi vi govorite jezicima, no radije bih da prorokujete“ (1. Korinćanima 14,5). Iz ovoga možemo zaključiti da Pavao nije smatrao da su ti darovi ograničeni samo na apostole. Izvanredne manifestacije moći koje su apostoli pokazali (Djela 15,12) mogle su biti posljedica činjenice da je sam Isus dvanaestorici dao ovu moć kao svojim jedinstvenim glasnicima (Luka 9,1). Njihove čudesne sposobnosti nisu bile nužno povezane s obdarenošću duhovnim darovima koji su se odnosili na sve Duhom ispunjene vjernike.
2. Uvjeti
Izraz „znakovni darovi“ često se koristi kako bi se ukazalo na to da je Bog dao određene sposobnosti apostolima kao „znakove“ za potvrdu njihovog apostolstva. Neki teolozi osporavaju izraz, navodeći da dok Biblija govori o znakovima pravog apostola, to ne ukazuje na to da su određeni duhovni darovi znak koji ukazuje na apostolstvo. Kontinuacionisti vjeruju da kada Novi zavjet govori o „znakovima“, to ukazuje da nadnaravne sposobnosti daje Bog onome koga odabere kako bi ispunio svoju svrhu (Izlazak 7,3; Rimljanima 15,18-19; Hebrejima 2,4; 1. Korinćanima 12,11). Izraz „znakovni darovi“ nikada se ne koristi kao posebna kategorija koja se odnosi na darove Duha Svetoga.
Proročanstvo je još jedan pojam koji izazva neslaganje. Cesacionisti navode primjere nekih kontinuacionista koji su svoja osobna otkrivenja izjednačili sa Biblijom. Međutim, većina kontinucionista se slaže sa cesacionistima da nikakva daljnja otkrivenja dana ljudskim bićima nikada neće biti na razini dovršenog kanona Svetog pisma. Ipak, kontinuacionisti ne vide ništa u Bibliji što bi ukazivalo na to da relacijski Bog koji nam je dao Sveto pismo više ne komunicira sa svojim narodom. Dar proroštva može uključivati iznošenje istine Božje Riječi, ali također može uključivati nadnaravno otkrivenje koje Bog daje svojim slugama da utječu na druge na dubok način. Apostol Pavao je poticao crkvu da gorko „čezne za duhovnim darovima, ali radije da prorokuje“ (1. Korinćanima 14,1).
3. Jezici
Tema govorenja u jezicima izvor je nesporazuma za mnoge kršćane. Njegova zlouporaba u nekim krugovima dodatno potiče uvjerenje cesacionista da ovaj dar nije ni aktivan niti potreban. Neki čak pripisuju ovaj fenomen demonskoj aktivnosti ili emocionalnoj histeriji. Također tvrde da bi, kad bi jezici još uvijek bili legitiman dar, svaki misionar dobio taj dar i izbjegao godine proučavanja jezika.
Kao odgovor, kontinuacionisti se slažu da nešto od onoga što se navodno nadahnulo Duhom nije ništa više od senzacionalizma potaknutog emocijama. Sotona i pala ljudska bića oduvijek su krivotvorili čudesna Božja djela i još uvijek to čine (Izlazak 7,10-11; Djela 8,9. 11; Otkrivenje 13,14). Međutim, prisutnost krivotvorine ne negira autentičnost. U Djelima 16,16, Pavla i Silu je gnjavila djevojka s darom proricanja opsjednuta demonom. Činjenica da je njezina nadnaravna sposobnost bila od Sotone, a ne od Boga, nije navela Pavla da zaključi da su svi proročki darovi bili od đavla (1. Korinćanima 14,1). U Mateju 7,21-23 Isus je prorekao da će mnogi tvrditi da ga poznaju jer su činili čuda u Njegovo ime. Činjenica da je bilo prevaranata nije značila da su svi koji su činili čuda bili lažni.
Kontinuacionisti tvrde da je zabuna oko ove teme djelomično u tome što bi mogle postojati dvije vrste „jezika“ o kojima se govori u Djelima apostolskim i poslanicama Korinćanima. Dar koji je došao na dan Pedesetnice omogućio je apostolima da govore jezicima prisutnih. To je omogućilo da se evanđelje brzo proširi cijelom regijom (Djela 2,6-8). Međutim, izgleda da Pavao u 1. Korinćanima 14 govori o drugačijoj svrsi jezika. Cijelo četrnaesto poglavlje je uputa crkvi o svrhama i upotrebi ovog dara, od kojih jedna može biti za štovanje Boga (1. Korinćanima 14,2. 14-16. 28).
Biblijska potpora za ovo stajalište nalazi se u Djelima 10,45-46 kada je Kornelije primio Duha Svetoga. Počeo je slaviti Boga u jezicima, iako nije bilo nikoga tko je trebao čuti evanđelje na drugim jezicima. Drugi primjer je u Djelima 19,6-7. Dvanaest muškaraca iz Efeza primilo je Duha Svetoga i počelo govoriti u jezicima, iako nije bilo nikoga tko bi to trebao čuti. Korintska crkva redovito je uključivala jezike u svoja bogoslužja, bez naznake da su uvijek bili prisutni oni koji su trebali čuti poruku na njihovom jeziku.
U 1. Korinćanima 14,28 Pavao nastavlja svoje upute o korištenju jezika u zajedničkom bogoslužju: „Ali ako nema tumača, neka šuti u crkvi; neka govori sâm sebi i Bogu.“ Naizgled implicira da jezici također mogu biti sredstvo za molitvu „u duhu“, što daje drugu perspektivu stihovima kao što su 1. Korinćanima 14,14-15 i 28, Rimljanima 8,26, Efežanima 6,18 i Judina 1,20. Pavao nikada nije korio Korinćane zbog korištenja ovog dara (1. Korinćanima 14,39), već samo zbog zlouporabe i stvaranja kaosa (stihovi 23 i 39). Četrnaesto poglavlje završava Pavlovim uputama da „ne brane da se govori jezicima. Neka sve bude učinjeno dostojno i uredno“ (1. Korinćanima 14,39-40).
4. Crkvena povijest
Cesacionizam traži povijesnu potporu, tvrdeći da nema naznaka da su se čudesni darovi nastavili nakon smrti apostola. Međutim, kontinuacionisti tvrde da se crkveni zapisi ne slažu. Navode sljedeće primjere:
Justin Martyr (100.-165. po Kr.), rani crkveni povjesničar, izjavio je da „proročki darovi ostaju s nama sve do sadašnjeg vremena. Sada je među nama moguće vidjeti žene i muškarce koji posjeduju darove Duha Božjega.“
Irenej (125.-200. po Kr.) je rekao: „Također čujemo mnogu braću u crkvi koja posjeduju proročke darove i po Duhu govore svim jezicima… Čak mrtvi uskršavaju i ostaju među nama mnogo godina.“
Novacijan (210.-280 po Kr.) je rekao: „[Duh Sveti] je taj koji postavlja proroke u crkvi, poučava učitelje, upravlja jezicima, daje moći i iscjeljuje, čini čudesna djela.“
Augustin (354.-430. po Kr.) često se navodi kao rani crkveni otac koji je odbacio ideju kontinuacionizma. To je bila istina na početku. Međutim, kasnije u životu, na njega su toliko utjecala iscjeljenja i čuda koja je iz prve ruke opažao da je napisao u Božjem gradu: „Toliko sam pritisnut obećanjem da ću završiti ovo djelo da ne mogu zabilježiti sva čuda za koja znam.“
Noviji proučavatelji Biblije poput Johna Wesleya, A. W. Tozera, R. A. Torreyja i J. P. Morelanda također su bili uvjereni da su svi darovi Duha i danas aktivni u svijetu i da zapravo djeluju u nekim od tih darova.
5. Argumenti iz šutnje
Cesacionisti ističu da su samo Pavlova najranija pisma sadržavala reference na čudesne darove. Kasnije ih poslanice, poput Efežanima, ne spominju. Njihov zaključak je da su ti darovi morali „izumrijeti“ nakon što je crkva čvrsto utemeljena. Međutim, kontinuacionisti ističu da je to argument šutnje, što je logička zabluda. Nedostatak referenci na temu ni na koji način ne znači da se prethodna uputa promijenila. To može značiti da čudesni darovi nisu uzrokovali poremećaje u Efezu kao što su bili u Korintu, te da je nešto drugo više zaslužilo Pavlovu pažnju. Popisi darova koji se nalaze u Rimljanima 12,6-9, 1. Korinćanima 12,4-11 i 1. Petrovoj 4,10-11 nisu identični i možda nije bila namjera da budu iscrpni.
Bibličari obiluju s obje strane ovog pitanja. Cesacionizam smatra da je nadahnuta Božja Riječ sve što trebamo da živimo onako kako Krist želi da živimo. Kontinuacionisti tvrde da Duh Sveti koji je izliven u Djelima 2 i dalje nastavlja svoje djelo, sa svim nadnaravnim darovima spomenutim u Bibliji. David Martyn Lloyd-Jones, teolog iz 19. stoljeća koji se često navodi kao pristaša cesacionizma, kaže ovo: „Svaki bi kršćanin uvijek trebao tražiti najbolje i najviše. Nikada se ne bismo trebali zadovoljiti nečim manjim od onoga što je kršćanima u Novom zavjetu opisano kao moguće.“ Tome bi obje strane dodale „Amen“.
English
Što je kontinuacionizam? Što je kontinuacionist?
