Pitanje
Trebaju li kršćani pokušati evangelizirati ateiste?
Odgovor
Kao kršćanima koji poznaju Božju ljubav i imaju osiguranu vječnost na nebu, teško nam je razumjeti zašto bi itko htio biti ateist. No, kada shvaćamo grešnu narav i njezin snažan utjecaj na um i srce, počinjemo razumijevati što uzrokuje da netko bude ateist. Biblijski gledano, ne postoji takvo što kao ateist. Psalam 19,1-2 nam govori da nebesa objavljuju Božju slavu. Vidimo Njegovu stvaralačku moć u svemu što je stvorio. Rimljanima 1,19-20 slijedi ovu ideju kada nam govori da ono što se može spoznati o Bogu očitovano nam je kroz ono što je stvoreno, a svi koji to niječu „istinu sputavaju nepravednošću“ (s. 18). Psalam 14,1 i 53,1 nam izjavljuju da su oni koji poriču da Bog postoji bezumnici. Stoga, ateist ili laže, ili je bezumnik, ili oboje. Dakle, što uzrokuje da netko negira Boga?
Glavni cilj onih pod utjecajem grešne naravi jest to da sebe učine bogom, imaju potpunu kontrolu nad svojim životom, ili bar tako misle. Za ateiste religija dolazi zajedno s obvezama, osudama i ograničenjima, dok se sami usuđuju definirati svoj vlastiti smisao i moralnost. Ne žele se podložiti Bogu, jer su njihova srca „neprijateljstvo prema Bogu“ i nemaju nikakvu želju biti podložni Njegovom zakonu. Ustvari, za to nisu sposobni, jer ih je njihov grijeh oslijepio na istinu (Rimljanima 8,6-7). Iz ovog razloga ateisti provode većinu svog vremena na pritužbe i rasprave ne o dokazima biblijskog teksta, već o tome što se „smije i ne smije“. Njihovo prirodno buntovništvo prezire Božje zapovijedi. Jednostavno mrze ideju da išta — ili itko — treba imati kontrolu nad njima. Ono što ne shvaćaju jest to da ih sam Sotona kontrolira, osljepljuje i priprema njihove duše za pakao.
U pogledu evangelizacije ateista, ne bismo trebali susprezati evanđelje od nekoga samo zato što tvrdi da je ateist. Ne zaboravite da je ateist jednako izgubljen kao i musliman, hinduist ili budist. Bog svakako želi da dijelimo Evanđelje (Matej 28,19) i da branimo istinu Njegove riječi (Rimljanima 1,16). S druge strane, nismo dužni gubiti naše vrijeme pokušavajući uvjeriti one koji se opiru. Ustvari, upozoreni smo da ne trošimo prekomjeran napor na one koji su očito nezainteresirani u bilo kakav iskren razgovor (Matej 7,6). Isus je rekao apostolima da idu i propovijedaju Riječ, ali nije očekivao od njih da igdje ostanu sve dok se zadnja osoba ne obrati (Matej 10,14).
Možda je najbolja taktika svakoj osobi dati šansu, barem u početku. Svako pitanje, koje je iskreno i istinito odgovoreno, daje toj osobi priliku da čuje evanđelje. No, ako se ta osoba samo raspravlja, neprijateljski postavlja ili na neki drugi način ne sluša, vjerojatno je vrijeme da idete dalje. Neki ljudi su potpuno i apsolutno otvrdnuli na evanđelje (Izreke 29,1). Oni mogu biti racionalni ili iracionalni, ali postoje biblijski razlozi za vjerovanje da su neki ljudi svojevoljno otporni na utjecaj Duha Svetoga (Postanak 6,3). Ako smo iskreno pokušali s nekim razgovarati, a ta je osoba nedostupna, tada nam je zapovjeđeno da „otresemo i prašinu sa svojih nogu“ (Luka 9,5) i posvetimo vrijeme na razgovor s onima koji su više duhovno otvoreni. Kao u svemu, presudna je Božja mudrost. Bog nam je obećao tu mudrost ako ga tražimo (Jakovljeva 1,5) i trebamo moliti za nju i vjerovati Božjem poticaju kako bismo znali kako i kada završiti dijalog s neprijateljski nastrojenim ateistom.
English
Trebaju li kršćani pokušati evangelizirati ateiste?
