Pitanje
Kako kršćanin treba gledati na bildanje/dizanje utega?
Odgovor
Umjerenost je možda prevladavajući koncept za kršćanski pogled na bildanje/dizanje utega. Prva Timoteju 4,8 uči: „Jer tjelesno vježbanje malo koristi, a pobožnost je svemu korisna: ima obećanje života; ovoga sadašnjega i onoga budućega“ (naglasak dodan). Tjelesna sposobnost je važna, i kao što ovaj stih kaže, ima određenu vrijednost. Mi smo fizička i duhovna bića, a stanje fizičkog tijela nedvojbeno može utjecati na duhovnost osobe. Sigurno dio onoga kad kaže „proslavite Boga u svome tijelu“ (1. Korinćanima 6,20) znači održavati ga u razumno dobrom fizičkom stanju. Bildanje definitivno može biti dio kršćanskog programa tjelesne kondicije.
U isto vrijeme, kao i sa mnogo toga u ovom životu, bildanje, ako vodi u krajnost, može postati idol. Na kraju se postiže točka u kojoj nema prave vrijednosti u dodavanju više mišića. Bodybuilding/dizanje utega može postati ovisnost i/ili opsesija. Iako je to mnogo češće problem kod muškaraca, može biti problem i za žene. Težnja za većim i jačim mišićima, koja vodi u krajnost, nije ništa drugo doli ispraznost (1. Samuelova 16,7; Propovjednik 1,2; 1. Petrova 3,4). Jednom kada dopustimo da naš fizički izgled postane važniji od našeg odnosa s Bogom, postaje idol (1. Ivanova 5,21).
„Jedete li, dakle, ili pijete ili štogod drugo činite, sve činite na slavu Božju“ (1. Korinćanima 10,31). Ključno pitanje je slavi li bildanje/dizanje utega Boga? Ako se to radi zbog povećanja kondicije, snage i tonusa, a time i zdravlja, da, to se može činiti na Božju slavu. Ako se čini iz taštine i ponosa, ili iz nezdrave opsjednutosti da budemo sve veći i jači, ne, to ne slavi Boga. Kako kršćanin treba gledati na bildanje? „Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi: sve mi je dopušteno, ali neću da mnome išta ovlada… Sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje“ (1. Korinćanima 6,12; 10,23).
English
Kako kršćanin treba gledati na bildanje/dizanje utega?
