Pitanje
Trebaju li kršćani gomilati hranu/zalihe u pripremi za moguću buduću katastrofu?
Odgovor
Svakako postoje prilike u kojima ima praktičnog smisla pripremati se za budućnost. Međutim, bitan je naš stav prema tome. Naš Gospodin Isus jasno je rekao u svojoj Propovijedi na gori da se ne trebamo brinuti za „sutra“, da naš Nebeski Otac zna naše potrebe prije nego što ga zamolimo i da će se vjerno pobrinuti za nas (Matej 6,25-34). Polaganje naše vjere u Boga za naše buduće potrebe trebalo bi nam dati povjerenje u Njegovu brigu za nas, kao i otvorenu ruku za sve koje susrećemo u potrebi.
Pogledajte odličan primjer ovoga s udovicom koja je hranila Iliju (1. Kraljevima 17,9-16) i kako ju je Bog nagradio za njezinu vjernost. U isto vrijeme, postoje i drugi biblijski primjeri u kojima Bog jasno savjetuje o planiranju unaprijed. U Starom zavjetu možemo vidjeti da je Bog kroz faraonov san želio da ga Josip savjetuje da se pripremi za nadolazeću glad kako bi spriječio ljude da umru od gladi (Postanak 41,15-41). Prihvaćajući Josipov savjet dan od Boga, faraon ne samo da je spasio svoj narod od gladi, već je spasio i Josipovu obitelj, koji su bili preci dolazećeg Mesije, Isusa.
U Novom zavjetu, kada je Isus slao svoje učenike ispred sebe, rekao im je da sa sobom ne nose nikakve zalihe (Luka 9,3; 10,1-4). A nakon njihova povratka podsjetio ih je na to kako su opskrbljeni (Luka 22,35). Ipak, u sljedećem stihu, Isus mijenja svoj savjet i kaže im da sa sobom ponesu novčarku, torbu i mač (Luka 22,36). Možda je znao da će se suočiti s protivljenjem s kakvim se prije nisu susreli. Imao je mudrost i predznanje koji su nedostajali učenicima, i to ga je navelo da daje različite upute u različitim okolnostima.
Praktično gledano, naravno da je ispravno i razumno pripremati se za budućnost. Ali moramo paziti da ne polažemo specijalno pouzdanje u te pripreme. Isusova prispodoba o uspješnom poslovnom čovjeku koji je želio izgraditi veće žitnice za svoje usjeve primjer je lošeg planiranja. Bogataš je gledao na svoje bogatstvo radi opskrbe i sigurnosti (Luka 12,16-21). U načelu nije bilo ništa loše u tome što je izgradio veće žitnice. Ono gdje je njegov stav bio pogrešan bilo je polaganje pouzdanja u sebe, bez priznavanja Boga u njegovim planovima. Na kraju krajeva, Bogu je trebao biti zahvalan za povećane usjeve koje je imao, a Božja mu je mudrost trebala za trošenje svog bogatstva. Ali nikada se nije obratio Bogu i život mu je oduzet prije nego što je uopće imao priliku potrošiti ili upotrijebiti ono što je gomilao.
Suština je da moramo tražiti Božju mudrost po pitanju pripreme za budućnost. Bog obećava da će podariti mudrost svima koji traže (Jakovljeva 1,5) i nikada ne iznevjerava održati svoja obećanja. Kršćani moraju biti mudri upravitelji onoga što je Bog osigurao, izdvajajući dovoljno za osnovne potrebe i ulažući svoj novac, vrijeme i talente u buduću vječnost koja nikada neće nestati (Matej 6,19-20). Kada se pripremate za sutra, mislite na „vječnost“.
English
Trebaju li kršćani gomilati hranu/zalihe u pripremi za moguću buduću katastrofu?
