Pitanje
Treba li kršćanin otići na godišnji odmor?
Odgovor
Biblija ne spominje ništa konkretno o odmoru. Međutim, Pismo govori o konceptima odmora i upravljanja, a oba su primjenjiva u razmišljanju trebaju li kršćani ići na odmor.
Odmor je vrijeme odmora, a Bog je postavio primjer odmora u Postanku 2,2-3 kada je prestao stvarati. U Izlasku 20,8-11 Bog kaže svom narodu da se sedmog dana trebaju odmoriti od svog rada – da takoreći uzmu odmor tjedno. Zapovijed o suboti ponavlja se kroz cijeli Stari zavjet. U Novom zavjetu vidimo da je Isus ispunio značenje subote. Kršćani više nisu pod zakonom o suboti, ali je koncept odmora još uvijek važan. Isus je rekao da je subota stvorena za čovjeka, što znači da nam ju je Bog dao kao dar (Marko 2,27). Umjesto tereta koji je postao u Isusovo vrijeme, subota je trebala biti okrepljujuća. Odmarajući se objavljujemo svoju ovisnost o Bogu, iskazujemo svoju vjeru u Njegovu providnost i primamo osvježenje.
Isus nije uzeo odmor od svoje službe, ali je uzeo vrijeme za osvježenje i također se pobrinuo da Njegovi učenici imaju isto. U vrijeme kad su „mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti“, Isus je rekao svojim učenicima: „Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo“ (Marko 6,31). Jasno, ako je Isus tražio slobodno vrijeme, uzimanje potrebnih pauza je nešto dobro.
Ravnoteža je neophodna pri planiranju odmora. Odmor je dar; više od toga, to je ljudska potreba. Ne možemo preživjeti bez ritma rada i odmora, što se vidi i po dnevnim potrebama za snom. Istovremeno, odmor nije svrha života. Moramo također raditi. Efežanima 5,15-17 kaže: „Gledajte, dakle, da pomno hodite: ne kao bezumni, nego kao mudri, iskupljujući vrijeme, jer su dani zli. Stoga nemojte biti nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodinova.“ Mojsije se moli: „Stoga nas nauči dane naše brojiti, da srca svoja upravimo k mudrosti“ (Psalam 90,12), a Isus kaže: „Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me poslao…“ ( Ivan 9,4). Jasno je da cilj našeg života nije godišnji odmor. No potrebno nam je vrijeme odvojeno od svakodnevnih rutina kako bismo dobili osvježenje od Boga. Bog nas nije dizajnirao da radimo ili služimo 24/7, 365 dana u godini.
Još jedna stvar koju treba razmotriti u vezi s odmorom je upravljanje. Moramo biti dobri upravitelji svog vremena i financija. Važno je trošiti naše resurse na ono što ima pravu vrijednost. Dobar odmor oporavit će naše duše i pomoći nam da nastavimo s našim radom za Gospodina. Odmor je također podsjetnik da u vezi sredstva za život ovisimo o Bogu, a ne o sebi.
Financijsko upravljanje važno je pitanje u vezi s odmorom. Dobro je pomno razmotriti financije kada razmišljamo o godišnjem odmoru. Je li trošak godišnjeg odmora unutar naših financijskih mogućnosti? Je li trošak proporcionalan vrijednosti odmora? Jesmo li odgovorni u drugim područjima financija (plaćamo svoje račune, dajemo crkvi, pomažemo drugima itd.)? Ovo ne znači da odmori moraju biti jeftini. Nije pogrešno potrošiti novac – čak i mnogo novca – na doživljaj. Isplata u smislu odnosa, nadoknade ili radosti može biti vrijedna toga. Ključ je podložiti svoje financijske odluke Bogu i dobro upravljati svojim resursima.
Odmor nije samo dopušten za kršćane, već je i neophodan. Što se tiče odmora, to je stvar savjesti, resursa i praktičnosti. Odmor može biti jednostavan ili sofisticiran, ali kao što Kološanima 3,17 kaže: „I što god činite riječju ili djelom, sve činite u imenu Gospodina Isusa zahvaljujući Bogu i Ocu po njemu.“
English
Treba li kršćanin otići na godišnji odmor?
