Pitanje
Kako kršćanin treba gledati na ovisnost?
Odgovor
Riječ ovisnost ima dva osnovna značenja. Prvo je „uvjet fiziološke ili psihološke ovisnosti o supstanci koja stvara naviku.“ Oni koji su skloni vinu (Titu 1,7; 2,3), pijanci (1. Timoteju 3,3) ili teški alkoholičari (1. Timoteju 3,8) diskvalificiraju se od poučavanja ili držanja položaja autoriteta u crkvi. Jasno je da crkveno vodstvo treba biti trijezno i imati samokontrolu kako bi svojim primjerom mogli učiti druge da budu isto takvi, jer znamo da „pijanice… neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1. Korinćanima 6,10). Vjernici ne smiju ovisiti o alkoholu, i po svemu sudeći, ovo se također odnosi na ovisnost o bilo kojoj drugoj supstanci, tj. drogi, pornografiji, kockanju, halapljivosti, duhanu itd.
Druga definicija ovisnosti jest „stanje okupiranosti ili uključenosti u nešto uobičajeno ili kompulzivno.“ To govori o neprirodnoj opsjednutosti (barem za kršćanina) za nečim drugim osim Bogom: sportom, poslom, kupovinom i/ili stjecanjem „stvari“, pa čak i obitelji ili djecom. Trebamo „ljubiti GOSPODA, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom“ (Ponovljeni zakon 6,5 VB). Prema Isusu, to je prva i najveća zapovijed (Matej 22,37-38). Dakle, možemo zaključiti da je ovisnost o bilo čemu, osim samom Bogu, pogrešno. Bog treba biti naša uobičajena težnja. Okupirati sebe ičim drugim odvlači nas od Njega i to mu ne ugađa. Samo je On dostojan naše potpune pažnje, ljubavi i žrtve. Ponuditi ove stvari ičemu ili ikome drugome jest idolopoklonstvo.
English
Kako kršćanin treba gledati na ovisnost?
