Pitanje
Treba li se kršćanin kandidirati za političku dužnost?
Odgovor
Trebaju li se kršćani kandidirati za političku dužnost ili ne, pitanje je koje izaziva snažne odgovore. U Bibliji nema izravnih referenci o kršćanima koji teže ka političkim položajima. Ali postoje kršćanska načela koja možemo uzeti u obzir pri odluci hoćemo li tražiti političku dužnost. Svatko tko razmišlja o kandidaturi za dužnost trebao bi razmotriti ova načela i uz molitvu tražiti Božju volju za svoj život.
Nema sumnje da su zemlje u kojima političke dužnosnike biraju građani, zemlje koje promoviraju slobodu. Kršćani u mnogim zemljama ovog svijeta su potlačeni i progonjeni, pate pod vladama koje ne mogu promijeniti i vladama koje mrze njihovu vjeru i ušutkavaju njihove glasove. Ti vjernici propovijedaju evanđelje Isusa Krista riskirajući vlastite živote. U drugim zemljama kršćani dobivaju pravo govoriti i birati svoje vođe bez straha za sebe ili svoju obitelj.
Vođe koje biramo imaju veliki utjecaj na naše slobode. Oni mogu odlučiti zaštititi prava građana na štovanje i širenje evanđelja ili mogu ograničiti ta prava. Oni mogu voditi svoje narode prema pravednosti ili prema moralnoj propasti. Jasno je da što su predaniji kršćani dio vlasti – bilo na nižim ili višim razinama – to će više vjerskih sloboda biti zaštićeno. Kršćani u politici mogu utjecati na očajnički potrebne promjene u kulturi. Najbolji primjer je William Wilberforce, engleski političar iz 19. stoljeća koji se desetljećima zalagao za okončanje gnjusne trgovine robljem koja je u to vrijeme cvjetala. Njegova je kampanja na kraju bila uspješna, a danas ga hvale zbog hrabrosti i predanosti kršćanskim načelima.
Istodobno, postoji stara izreka: „Politika je prljav posao“. Političari, čak i oni s najboljim motivima, u opasnosti su da budu korumpirani od strane sustava koji ima moć. Onima na političkim položajima, posebno na višim razinama, izloženi su oni koji se nadaju pridobiti naklonost u nastojanju da unaprijede svoje ciljeve. Gdje god su koncentrirani novac i moć, pohlepa i lakomost su uvijek u blizini. Velika je opasnost za kršćane koji su uključeni u svjetovne političke sustave i treba se jako paziti da se bude u tom svijetu, ali ne od njega. Možda nigdje u životu nije istinitije da „druženje s lošima kvari dobre običaje“ (1. Korinćanima 15,33) nego u sjedištima političke moći.
Isus je rekao da Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Ivan 18,36). Kristovo kraljevstvo nije povezano sa zemaljskim političkim sustavima ili nacionalnim vladama. Svijet kojim se kršćani trebaju baviti je duhovno područje, a ne zemaljsko. Nema ništa loše u tome da su kršćani uključeni u politiku, sve dok ne zaboravljaju da mi trebamo biti Kristovi veleposlanici na zemlji. To je naš primarni opis posla, a naš cilj je pozivati druge da se pomire s Bogom po Isusu (2. Korinćanima 5,20).
Dakle, treba li se kršćanin kandidirati za političku dužnost? Za neke kršćane odgovor je definitivno ne; za druge, definitivno da. Ovo je osobna odluka koja zahtijeva molitvu i mudrost koju samo Bog može dati i koju obećava dati onima koji ga istinski traže (Jakovljeva 1,5). Političari koji su kršćani moraju zapamtiti da njihova dužnost prema Gospodinu mora imati prednost nad dužnostima njihove službe. Pavao nam govori da sve što činimo, trebamo činiti na slavu Gospodnju, a ne svoju (1. Korinćanima 10,31; Kološanima 3,17). Ako kršćanin traži takvu službu, to bi trebalo biti samo ako on/ona može vjerno izvršavati dužnosti te službe na slavu Božju i bez ugrožavanja kršćanskih načela.
English
Treba li se kršćanin kandidirati za političku dužnost?
