Pitanje
Kakav bi trebao biti kršćanski pogled na romansu?
Odgovor
U svrhu ovog članka, riječ „romansu“ definirat ćemo kao emocionalno uzbuđenje ili privlačnost koju određena osoba ili situacija izaziva kod druge. Ta vrsta romanse popularna je tema u našoj kulturi. Glazba, filmovi, predstave i knjige iskorištavaju našu ljudsku fascinaciju romantičnom ljubavlju i njezinim naizgled beskrajnim izrazima. Je li u kršćanskom svjetonazoru romantika dobra ili loša ili negdje između?
Biblija se naziva Božjim ljubavnim pismom čovječanstvu. Iako sadrži oštre slike i upozorenja o Božjem sudu, Biblija je također ispunjena kreativnim izrazima ljubavi između ljudi i Boga (Psalam 42,1-2; Jeremija 31,3). Ali ljubav i romansa, iako isprepleteni, nisu istovjetni. Možemo imati romansu bez prave ljubavi, a možemo voljeti i bez romantičnih osjećaja. Iako stihovi kao što je Sefanija 3,17 opisuju Božju emocionalnu ljubav prema Njegovima, drugi odlomci poput 1. Korinćanima 13,4-8 detaljno opisuju osobine ljubavi koje nemaju nikakve veze s osjećajima romantike. Isus je rekao: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko svoj život položi za svoje prijatelje“ (Ivan 15,13). Umiranje mučnom smrću na križu za nezahvalne grešnike ni na koji način nije bilo romantično, već krajnji izraz ljubavi (1. Ivanova 4,9-10).
Pjesma Salomonova je knjiga puna romantičnih demonstracija ljubavi između mladenke i mladoženje. Budući da je Bog ovu knjigu uvrstio u kanon svoje nadahnute Riječi, možemo sa sigurnošću reći da naš Stvoritelj odobrava romantiku. Romantika u kontekstu čistog i predanog odnosa može poboljšati taj odnos i povećati uživanje u bračnoj ljubavi kako je Bog zamislio.
Međutim, romantika zbog romantike može biti destruktivna. Većina romansi započinje divnim osjećajem „zaljubljenosti“, što može biti opojno. Čin „zaljubljivanja“ stvara kemijsku navalu u mozgu sličnu onoj koja se doživljava kod upotrebe droga. Mozak je preplavljen adrenalinom, dopaminom i serotoninom (kemikalije zbog kojih se osjećamo dobro), zbog kojih se želimo vratiti izvoru tog osjećaja. Ali zbog reakcije našeg mozga, romantika može postati ovisnost. Prebivanje u ljubavnim romanima, romantičnim filmovima i TV emisijama sa seksualnom tematikom vode do nerealnih očekivanja u našim stvarnim odnosima.
Istraživači procjenjuju da ljudski mozak može zadržati taj intenzivni osjećaj „zaljubljenosti“ najviše dvije godine. U idealnom slučaju, par za to vrijeme radi na produbljivanju svoje ljubavi i predanosti tako da, kako se intenzivni osjećaji „zaljubljenosti“ smanjuju, dublja ljubav preuzima mjesto. Međutim, za one koji su „ovisni“ o romansi, ovo smanjenje signalizira da je vrijeme da pronađu drugu osobu koja će izazvati istu euforiju. Neki ljudi kojima je dijagnosticirana „ovisnost o vezama“ zapravo mogu biti ovisni o osjećajima koje stvara „zaljubljenost“. Stoga pokušavaju iznova stvoriti taj osjećaj.
Imajući taj opis na umu, lako je shvatiti zašto ljubav i romansa nisu nužno isto. Biblija daje nekoliko primjera parova koji su iskusili romantičnu ljubav i rezultate tih romansi. Postanak 29 govori o Jakovu koji se zaljubio u Rahelu. Bio je spreman raditi za njezina oca sedam godina kako bi je oženio. Stih 20 kaže da mu se tih sedam godina „zbog ljubavi prema njoj učiniše kao nekoliko dana“. Iako se Jakovljeva priča nastavila obmanom, boli u srcu i frustracijom za sve, njegova romansa s Rahelom u Bibliji se ne osuđuje. Međutim, romansa je Samsona dovela u nevolju kad je dopustio da prevladaju osjećaji. Suci 14 detaljno opisuju početak Samsonovog pada kad je dopustio da mu ljubav diktira odluke umjesto da slijedi Gospodinovo vodstvo.
Romansa može biti negativna ili pozitivna, ovisno o tome dopuštamo li tim emocijama da vladaju našim životima. Kad slijedimo svoje osjećaje, možemo upasti u moralne i bračne probleme. Jeremija 17,9 kaže: „Srce je iznad svega prijevarno, i beznadno opako: tko ga može upoznati?“ Popularna izreka „slijedi svoje srce“ grozan je savjet. Kad slijedimo strasti svoga srca, lako nas se vodi u obmanu, grijeh i žaljenje. Umjesto da tražimo romantiku, trebamo tražiti vodstvo Duha Svetoga u našim odnosima. Uvijek je mudro ići za ljubavlju (1. Korinćanima 14,1). Tada, kada nam u potrazi za iskazivanjem ljubavi netko privuče posebnu pažnju, pobožna romansa može biti dar našeg nebeskog Oca (Jakovljeva 1,17).
English
Kakav bi trebao biti kršćanski pogled na romansu?
