Pitanje
Trebaju li kršćani biti tolerantni prema religijskim vjerovanjima drugih ljudi?
Odgovor
U našem vremenu »tolerancije«, moralna relativnost uzdiže se kao vrhovna vrlina. Svaka filozofija, ideja i vjerski sustav imaju jednaku važnost, kažu pobornici relativizma, i dostojan je jednakog poštovanja. Oni koji su skloniji jednome vjerskom sustavu nego drugom ili, još gore, koji tvrde da poznaju apsolutnu istinu, smatraju se uskogrudnima, neprosvijetljenima, pa čak i licemjerima.
Naravno, različite religije izražavaju uzajamno isključive tvrdnje, a relativisti nisu u stanju logički pomiriti takva otvorena proturječja. Na primjer, Biblija tvrdi da je »ljudima određeno samo jedanput umrijeti« (Hebrejima 9,27), dok neke istočnjačke religije uče reinkarnaciju. Dakle, umiremo li samo jedanput ili puno puta? Ne mogu biti istinita oba učenja. Relativisti u suštini redefiniraju istinu, a pritom stvaraju paradoksalan svijet gdje višestruke, suprotstavljene istine mogu supostojati.
Isus je rekao: »Ja sam put, istina i život ... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14,6). Kršćanin je prihvatio Istinu, ali ne samo kao pojam nego kao Osobu. Po ovom priznavanju Istine kršćanin se razlikuje od »širokogrudnosti« današnjega vremena.
Kršćanin je javno priznao da je Isus uskrsnuo od mrtvih (Rimljanima 10,9-10). Ako zbilja vjeruje u Uskrsnuće, kako onda može biti »širokogrudan« prema nevjernikovoj tvrdnji da Isus nikada nije uskrsnuo? Kada bi kršćanin zanijekao ovo jasno učenje Božje riječi, bila bi to izdaja Boga.
Zapazite da smo do sada u našim primjerima naveli pitanja koja spadaju u temelje vjere. Preko nekih stvari (poput Kristova tjelesnog uskrsnuća) jednostavno se ne može prijeći. O drugim stvarima, primjerice tko je napisao poslanicu Hebrejima, koja je narav Pavlovog »trna u tijelu« i broj anđela koji može stati na glavi pribadače, možemo raspravljati. Trebamo se truditi da ne postanemo upleteni u rasprave oko nebitnih pitanja (2. Timoteju 2,23; Titu 3,9).
Međutim, čak i kada raspravlja/razgovara o važnim doktrinama, kršćanin se treba obuzdavati i pokazivati poštovanje. Jedno je ne slagati se s nečijim gledištem, a posve je drugo poniziti osobu koja ga drži. Moramo se čvrsto držati Istine, dok istovremeno iskazujemo suosjećanje prema onima koji Istinu dovode u pitanje. Poput Isusa, moramo biti puni i milosti i istine (Ivan 1,14).
Petar je rekao da trebamo imati ravnotežu između davanja odgovora i poniznosti: »Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem« (1. Petrova 3,15).
English
Trebaju li kršćani biti tolerantni prema religijskim vjerovanjima drugih ljudi?
