Pitanje
Zašto postoji tako mnogo kršćanskih tumačenja?
Odgovor
Sveto pismo kaže da “jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje” (Ef 4:5). Odlomak naglašava jedinstvo koje treba postojati u Kristovu tijelu budući da u nama prebiva “jedan Duh” (stih 4). U stihu 3, Pavao poziva na poniznost, krotkost, strpljivost i ljubav, a sve je to potrebno kako bi se očuvalo jedinstvo. Prema 1. Kor 2:10-13, Sveti Duh zna Božju misao (stih 11), koju objavljuje (stih 10) i poučava (stih 13) onima u kojima prebiva. Ta aktivnost Svetoga Duha zove se prosvjetljenje.
U savršenom svijetu, svaki vjernik bi marljivo proučavao Bibliju (2. Tim 2:15) molio se i ovisio o prosvjetljenju Svetoga Duha. Kako se jasno vidi, naš svijet nije savršen. Ne događa se da baš svatko tko u sebi ima Svetoga Duha sluša tog istog Duha. Neki kršćani žaloste Svetoga Duha (Ef 4:30). Pitajte bilo kojeg edukatora – čak najbolji razredni učitelj poznaje mnoge učenike koji se opiru učenju, bez obzira što učitelj radi. Dakle, jedan razlog zašto različiti ljudi imaju različita tumačenja Biblije jednostavno je to što neki ne slušaju Učitelja, odnosno Svetoga Duha. Ono što slijedi su neki razlozi za široku raznovrsnost vjerovanja među onima koji poučavaju Bibliju.
1. Nevjera. Činjenica je da mnogi koji tvrde da su kršćani zapravo nikada nisu bili nanovo rođeni. Nazivaju se “kršćanima”, ali nikada nije došlo do prave promjene. Mnogi koji niti ne vjeruju da je Biblija istinita uzimaju sebi za pravo da iz nje poučavaju. Tvrde da govore u ime Boga, ali žive u stanju nevjere. Većina lažnih tumačenja Svetoga pisma dolazi iz takvih izvora.
Nemoguće je da nevjernik ispravno protumači Pismo. “Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati” (1. Kor 2:14). Nespašen čovjek ne može razumjeti istinu Biblije. On nema prosvjetljenja. Nadalje, čak i ako je netko pastor ili teolog, to ne jamči njegovo spasenje.
Primjer kaosa koji stvara nevjera nalazimo u Ivanu 12:28-29. Isus se moli Ocu, i kaže: “Oče, proslavi ime svoje!” Otac mu odgovara glasom s neba, što svi koji su blizu mogu čuti. Međutim, uočite razliku u tumačenju: “Kad je to čuo prisutni narod, reče da je zagrmjelo. Drugi kazaše: ‘Anđeo mu je govorio.’” Svi su čuli isto—razumljivu izjavu s neba—no svi su čuli ono što su htjeli čuti.
2. Nedostatak naobrazbe. Apostol Petar upozorava na one koji krivo tumače Sveta pisma. On njihova neistinita učenja dijelom pripisuje činjenici da su “neuki” (2. Pt 3:16). Timoteju je Pavao rekao: “Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu” (2. Tim 2:15). Nema prečica prema ispravnom biblijskom tumačenju: moramo proučavati.
3. Loša hermeneutika. Mnoge pogreške su nastale iz jednostavnog neuspjeha da se primijeni dobra hermeneutika (znanost tumačenja Svetoga pisma). Uzimajući stih izvan njegova konteksta može nanijeti veliku štetu namjeri stiha. Ignoriranje šireg konteksta poglavlja ili knjige, ili nerazumijevanje povijesnog/kulturološkog konteksta također će odvesti u probleme.
4. Nepoznavanje cijele Božje riječi. Apolon je bio silan i rječit propovjednik, ali znao je samo za Ivanovo krštenje. Nije znao za Isusa i kako nam je pribavio spasenje, tako da mu poruka nije bila potpuna. Akvila i Priscila pozvali su ga te mu “točnije izložiše put Božji” (Dj 18:24-28). Nakon toga je Apolon propovijedao Isusa Krista. Neke skupine ili pojedinci danas imaju nepotpunu poruku zato što se koncentriraju na određene odlomke, a isključuju neke druge. Zbog toga ne uspoređuju Pismo sa Pismom.
5. Sebičnost i ponos. Nažalost, mnoga tumačenja Biblije temelje se na osobnim sklonostima i omiljenim doktrinama pojedinaca. Nekim ljudima promicanje “nove perspektive” na Sveto pismo predstavlja šansu za osobno promoviranje. (Vidi opis lažnih učitelja u Judinoj poslanici.)
6. Nezrelost. Kada kršćani ne sazrijevaju kako bi trebali, to utječe na njihovo rukovanje Božjom riječju. “Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom, jer ga niste mogli još podnositi. A ni sada ne možete jer ste još tjelesni” (1. Kor 3:2-3). Nezreo kršćanin nije spreman za “meso” Božje riječi. Primijetite da dokaz tjelesnosti Korinćana predstavlja podjela u njihovoj crkvi (stih 4).
7. Nepravilan naglasak na tradiciji. Neke crkve tvrde da vjeruju u Bibliju, ali njihova tumačenja uvijek se filtriraju kroz ustanovljene tradicije njihove crkve. Ondje gdje se tradicija i biblijsko učenje suprotstavljaju, tradiciji se uvijek daje prednost. Time se niječe autoritet Riječi, a odobrava nadmoćnost crkvenoga vodstva.
Biblija je vrlo jasna po svim bitnim pitanjima. Nema ničega nejasnog u vezi Kristova božanstva, stvarnosti raja i pakla te spasenja milošću po vjeri. Međutim, u vezi nekih tema koje nisu toliko važne učenje Svetoga pisma manje je jasno, a to, naravno, vodi k raznim tumačenjima. Na primjer, nemamo izravne biblijske zapovijedi koja bi određivala učestalost Gospodnje večere ili stila glazbe u slavljenju. Iskreni, pošteni kršćani mogu imati različita tumačenja odlomaka koji se tiču tih perifernih pitanja.
Ono što je važno jest da budemo dogmatični ondje gdje je i Pismo dogmatično, a izbjegavamo dogmatičnost ondje gdje je Pismo ne pokazuje. Crkve bi trebale nastojati da slijede model prve crkve u Jeruzalemu: “Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama” (Dj 2:42). U prvoj je crkvi postojalo jedinstvo zato što su bili vjerni apostolskom nauku. U crkvi će opet postojati jedinstvo kada se vratimo apostolskom nauku i odbacimo ostale doktrine, trendove i smicalice koje su se uvukle u crkve.
English
Zašto postoji tako mnogo kršćanskih tumačenja?
