Pitanje
Trebaju li kršćani ići na zabave? Što Biblija kaže o zabavi?
Odgovor
Kratak odgovor na ovo pitanje je „ovisi o zabavi“. Zabave su popularne jer su zabavne prilike za okupljanje s prijateljima, upoznavanje novih ljudi te opuštanje i uživanje u međusobnom društvu. Kao ljudska bića stvoreni smo da budemo društvena bića. Živimo u grupama, radimo u grupama i družimo se u grupama. Dakle, kada želimo zabavu, odgovaramo na potrebu za ljudskom interakcijom, provodom i opuštanjem. To je normalno i prirodno.
Za kršćane, želja za ljudskom interakcijom ima dodatnu dimenziju želje i potrebe za zajedništvom. Grčka riječ prevedena kao „zajedništvo“ u Novom zavjetu je koinonia, što znači „partnerstvo, sudjelovanje, društvena interakcija i komunikacija“. Važan koncept za kršćansko zajedništvo je „partnerstvo“. Biblija nam govori da smo pozvani u zajedništvo (partnerstvo) s Kristom (1. Korinćanima 1,9), s Ocem (1. Ivanova 1,3) i s Duhom Svetim (Filipljanima 2,1). Ivan nam govori da, kao vjernici, imamo zajedništvo jedni s drugima na temelju krvi koju je Isus prolio za nas na križu (1. Ivanova 1,7). Pavao dodaje ideju da zajedništvo s Kristom znači sudjelovati u Njegovoj patnji (Filipljanima 3,10). Također smo upozoreni da ne smijemo imati zajedništvo sa zlom (1. Korinćanima 10,20). Kao što su svjetlo i tama nespojivi, tako ne bi trebalo biti zajedništva između kršćana i grijeha.
Problem s pitanjem „trebaju li kršćani ići na zabave?“ je da „zabave“ za koje se pita gotovo nikad nisu „kršćanske zabave“. Nema razloga čak ni postaviti pitanje vezano uz zabave koje su usredotočene na kršćansko zajedništvo. Ne, ovo se pitanje gotovo uvijek odnosi na zabave koje uključuju prekomjerno konzumiranje alkohola, alkoholiziranje maloljetnika, drogu i/ili seks. Svakako, ima nekršćana koji se mogu nedužno zabavljati, ali treba izbjegavati zabavu koja uključuje ono što je nemoralno i/ili nezakonito. Kao vjernici trebamo se čuvati od iskušenja, sjećajući se da „druženje s lošima kvari dobre običaje“ (1. Korinćanima 15,33). Nadalje, prisustvovanje zabavama na kojima se događaju grešne aktivnosti – čak i ako ne sudjelujemo u njima – slabi naše svjedočanstvo i donosi sramotu Kristovom imenu (Rimljanima 2,24). „Neka odstupi od nepravde svatko tko imenuje ime Kristovo“ (2. Timoteju 2,19).
Postoje oni koji bi odlazak na zabave mogli vidjeti kao priliku za dijeljenje Krista s nevjernicima, i dok moramo biti spremni s odgovorom za nadu u nama u svakom trenutku (1. Petrova 3,15), to pretpostavlja da su nevjernici na zabavi zainteresirani za evanđelje. Rijetko se takva prilika pojavi na zabavi na kojoj se pije, konzumira droga i seksualna aktivnost. Stoga, iako bi kršćani trebali iskoristiti svaku priliku za zajedništvo s drugim vjernicima, moramo biti razboriti oko otvaranja sebe iskušenjima ili bilo čemu što bi ugrozilo naš život u Kristu i naše svjedočenje svijetu koji nas promatra.
English
Trebaju li kršćani ići na zabave? Što Biblija kaže o zabavi?
