Pitanje
Što kaže Biblija o kršćanskim očevima?
Odgovor
Najveća zapovijed u Svetome pismu glasi: »Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!« (Ponovljeni zakon 6,5) Prije toga, u drugom stihu, čitamo: »... da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život«. U narednim pak stihovima piše: »Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ« (stihovi 6-7).
Povijest hebrejskog naroda otkriva da je otac trebao biti marljiv u poučavanju svoje djece u putovima i riječima Gospodnjim poradi njihova duhovnog razvoja i dobrobiti. Otac koji je bio poslušan zapovijedima njihova Svetog pisma upravo to je i činio. Najvažnije u ovome odlomku jest to da se djeca odgajaju u »stezi i opomeni Gospodnjoj«, što je očeva odgovornost u domu. To nas dovodi do odlomka u Izrekama 22,6-11, poglavito do šestoga stiha koji glasi: »Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.« Upućivanje označava prvu pouku koju otac ili majka daju djetetu: tj. njegovu ranu naobrazbu. Pouka je osmišljena kako bi se djetetu pokazao način življenja koji ono treba slijediti. Započeti djetetovu naobrazbu na ovaj način veoma je važno, kao što stablo slijedi nagib svojih ranih godina.
Novozavjetni odlomak daje nam jasnu sliku Gospodinova uputstva ocu u pogledu podizanja djece. Efežanima 6,4 jest sažeta uputa roditeljima, koje ovdje predstavlja otac, izrečena na negativan i pozitivan način. »A vi, očevi,ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom.« Tu vidimo što Biblija kaže o očevoj odgovornosti u odgoju djece. Negativan aspekt ovoga stiha ukazuje na to da otac svojom strogoćom, nepravdom, pristranošću ili nerazumnom primjenom vlasti ne smije izazivati ogorčenost u svoje djece. Pogrešno ponašanje prema djetetu samo će pospješiti zlo u njegovu srcu. Pozitivan aspekt izražen je u sveobuhvatnoj uputi; odnosno, otac ih treba poučavati, odgajati, razvijati njihovo ponašanje u cjelokupnom životu poukom i opomenom Gospodnjom. To je odgoj (koji otac kao opipljivi primjer može pružiti) ili naobrazba djeteta – čitav proces stege i učenja. Riječ »opomena« u sebi sadrži ideju »dozvati djetetu nešto na um«, odnosno podsjetiti dijete na pogreške (konstruktivno) ili dužnosti (odgovornosti prema njihovoj dobi i razumijevanju.)
Djeca se ne smiju odgajati bez brige ili nadzora. Treba ih se poučavati, disciplinirati i opominjati, kako bi došla do spoznaje, samosvladavanjem i poslušnosti. Taj cijeli proces naobrazbe treba se odvijati na duhovnom nivou i biti kršćanski (u pravom značenju te riječi.) Upravo je ta »stega i opomena Gospodnja« određeno i jedino učinkovito sredstvo postizanja cilja naobrazbe. Svaka druga zamjena ili sredstvo naobrazbe može imati za posljedicu koban neuspjeh. Moralni i duhovni element naše naravi jednako je važan i sveopći kao onaj intelektualni. Duhovnost je stoga važna za razvoj uma u jednakoj mjeri koliko je važno znanje. Izreke nas, ponovno, podsjećaju: »Strah je Gospodnji početak spoznaje i mudrosti.«
Kršćanski otac zapravo je sredstvo u Božjoj ruci po pitanju očinstva. Budući da je kršćanstvo jedina istinita vjera, a Bog u Kristu jedini je pravi Bog, jedino moguće sredstvo korisne naobrazbe čine stega i opomena Gospodnja. Cijeli proces poučavanja i discipline mora biti u skladu s onime što Bog određuje i čime on upravlja, kako bi se njegova vlast dovela u stalnu i neposrednu vezu s djetetovim umom, srcem i savješću. Ljudski otac nikada se ne smije predstavljati kao krajnji autoritet u pogledu istine i dužnosti. Time se samo razvija taj ljudski aspekt »sebstva«. Cilj naobrazbe može se postići samo onda kada se Bog, Bog u Kristu, učini učiteljem i vladarom, na osnovu čijega autoriteta sve se treba vjerovati i u poslušnosti čijoj volji sve se treba činiti.
Sveto pismo očeve uvijek poučava Božjim idealima. Ponekad smo skloni te ideale sniziti na ljudski nivo i iskustvo. Vi ste pak pitali što Biblija kaže o ocu. Pokušao sam vam u skladu s time i odgovoriti. Međutim, kao otac tri sina, iskustvom sam otkrio u kolikoj mjeri nisam uspio dostići taj biblijski ideal. Ipak, to ne poništava Sveto pismo, Božju istinu i mudrost niti znači da »Sveto pismo nije učinkovito«.
Sažmimo što smo rekli. Riječ »ogorčiti« znači razdražiti, iscrpiti, trljati u pogrešnom smjeru, podbadati itd. To se čini pogrešnim stavovima i metodama, tj. strogošću, nerazumnošću, okrutnošću, grubošću, okrutnim zahtijevima, bespotrebnim ograničenjima i sebičnim ustrajanjem na autoritetu. Takvo provociranje u djetetu će proizvesti neprijateljske reakcije, umrtvit će njegovu ljubav, zapriječiti njegovu želju za svetošću i učiniti ga da se osjeća kao da nikako ne može udovoljiti svojim roditeljima (znam to iz osobnog iskustva). Mudar roditelj (volio bih da sam bio mudriji) pokušava poslušnost učiniti željnom i dostižnom uz pomoć ljubavi i nježnosti. Roditelji ne smiju biti bezbožni tirani.
Martin Luther je rekao: »Uz šibu uvijek držite jabuku kako biste ju mogli dati djetetu kada učini nešto dobro.« Stega u općoj naobrazbi i kulturi mora se izvršavati uz pažljivu brižnost i stalan odgoj popraćen čestom molitvom. Kažnjavanje, stega i savjet pomoću Božje riječi, davanje kako ukora tako i ohrabrenja kada god je to potrebno, veoma su važni za »opominjanje«. Pružena pouka dolazi od Gospodina, uči se u školi kršćanskoga iskustva, a pružaju je roditelji (otac). Kršćanska stega potrebna je kako bi se spriječilo da dijete odraste bez poštovanja prema Bogu i roditeljskom autoritetu, bez spoznaje kršćanskih mjerila i navika samosvladavanja.
»Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek (ili žena) Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi« (2. Timoteju 3,16. 17). To Biblija kaže o tome kakav treba biti otac. Sredstva i metode koje očevi mogu koristiti kako bi poučili Božju istinu svakako će se razlikovati od osobe do osobe. Međutim, te istine uvijek bi se trebale moći primijeniti na bilo koji životni poziv, život i životni stil. Dok je otac vjeran u davanju pobožnog primjera, ono što dijete uči o Bogu uvelike će mu koristiti tijekom cijeloga ovozemaljskog života, bez obzira što ono činilo ili kamo pošlo. Naučit će »ljubiti Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom« i željet će mu služiti u svemu što činili.
English
Što kaže Biblija o kršćanskim očevima?
