Pitanje
Je li pokop jedina opcija koju kršćanin može razmotriti?
Odgovor
Većina kršćana kroz stoljeća željela je biti pokopana nakon smrti uz ceremoniju koja objavljuje poruku uskrsnuća; ta je ceremonija, koja sadrži razne obrede i tradicije, postala poznata kao „kršćanski pokop“. Kršćani mogu razmotriti i druge mogućnosti osim pokopa; kremacija, iako se ne smatra „tradicionalnom“ kao pokop, postaje sve popularnija.
Kršćanski pokop nije eksplicitno biblijski izraz. Biblija ne daje upute o tome kako treba postupati s tijelom nakon smrti. U kulturama biblijskih vremena, ukop u grobnicu, pećinu ili pod zemlju bio je uobičajen način zbrinjavanja ljudskog tijela (Postanak 23,19; 35,19-20. 29; 2. Ljetopisa 16,14; Matej 27,60-66). Najčešći način ukopa u Bibliji bio je stavljanje mrtvih u nadzemne grobnice, za one koji su to mogli priuštiti. Za one koji si to nisu mogli priuštiti, tijela su se zakopavala u zemlju. U Novom zavjetu, nadzemne grobnice su još uvijek bile rezervirane kao ukopna mjesta za bogate. Zbog toga je Isus, koji nije imao nikakvo zemaljsko bogatstvo, pokopan u posuđenom grobu (Matej 27,57-60).
Danas je poštivanje zakona zemlje u vezi s leševima važno pitanje. Zakoni se razlikuju od zemlje do zemlje i unutar regija tih zemalja. Budući da se kršćani moraju pokoravati državnim vlastima, moraju se poštivati zakoni o odlaganju tijela. Zatim je tu i pitanje kršćanskog ukopa nasuprot kremaciji. Ni jedno ni drugo se ne zapovijeda u Bibliji, ali ni jedno ni drugo se ne zabranjuje. Činjenica da su Židovi i rani kršćani prakticirali isključivo pokop dovoljna je da neke ljude uvjeri da izaberu pokop danas. A činjenica da se jedini put kada se u Bibliji spominje spaljivanje mrtvih nalazi u kontekstu zlih koji su kažnjeni za svoje prijestupe (Levitski zakonik 20,14; Jošua 7,25) također potiče neke da odbiju kremaciju. No, ponavljamo, kršćani danas nemaju izričitu biblijsku zapovijed za ili protiv kremacije. Na kraju, tu odluku je najbolje prepustiti obitelji preminulog.
Metoda koja se koristi za odlaganje tijela nije ni približno toliko važna kao istina koja stoji iza koncepta kršćanskog pokopa: da tijelo više ne sadrži osobu koja je umrla. Pavao opisuje naša tijela kao „šatore“, to jest privremena boravišta. „Jer znamo da, ako se naša zemaljska kuća ovoga prebivališta razruši, imamo zdanje od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću u nebesima“ (2. Korinćanima 5,1). Kad se Isus vrati, kršćani će biti uskrsnuti u život, a naša će se tijela preobraziti u proslavljena, vječna tijela. „Tako je i uskrsnuće mrtvih. Sije se u raspadljivosti, uskrsava se u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava se u slavi; sije se u slabosti, uskrsava se u snazi“ (1. Korinćanima 15,42-43).
English
Je li pokop jedina opcija koju kršćanin može razmotriti?
